Zagreb, (IKA) – Predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić uputio je odgovor Borisu Jokiću, bivšem voditelju Radne skupine za kurikularnu reformu i redakciji Jutarnjeg lista u četvrtak 5. listopada, s molbom da Jutarnji list objavi demanti na članak koji je objavljen u JL-u u utorak 3. listopada pod naslovom „Reakcija nakon nedjeljne propovijedi – Jokić odgovara Puljiću: Marulićeva djela nisu izbačena iz lektire”, novinarke Mirele Lilek. Do srijede 11. listopada Jutarnji list nije objavio odgovor nadbiskupa Puljića.
U tom članku Lilek donosi izjavu gospodina Jokića glede dijela iz propovijedi mons. Puljića za vrijeme misnog slavlja koje je predvodio na 25. hrvatskom vojno-redarstvenom hodočašću u Mariji Bistrici u nedjelju 1. listopada, a glasi: „Nevjerojatno je bilo čitati kako su prijašnji predlagači reforme obrazovanja izbacili Marulića iz popisa školske literature”. Jokić u tom članku pojašnjava zašto stručna radna skupina za hrvatski jezik nije izbacila Marulića iz hrvatskih škola. Kaže da se na stranicama 83, 110, 135 i 170 vidi da je poučavanje o Juditi Marulića i dalje dio predmeta Hrvatski jezik.
Odgovor mons. Puljića koji JL na molbu nadbiskupa nije objavio, glasi: U Jutarnjem listu od 2. listopada 2017. (str. 12.) objavljen je uradak pod naslovom „Jokić odgovara Puljiću: Marulićeva djela nisu izbačena iz lektire”. U duhu Zakona o tisku molim neka se objavi ovaj odgovor na stranicama Jutarnjeg lista: „Marulić nije bio na popisu lektire iz Hrvatskog jezika'”.

a. U propovijedi na Mariji Bistrici u nedjelju 1. listopada 2017. naveo sam Marulićevu „Molitvi suprotiva Turkom” s početka 16. stoljeća: „Tebi vapijemo, tužeći u plaču…” I dodao sam rečenicu: „Nevjerojatno je bilo čitati kako su predlagači novoga kurikula reforme obrazovanja izbacili Marulića iz popisa školske literature (zamislite englesku književnost bez Shakespearea i njemačku bez Goethea).” Tu spoznaju temeljim na izvornoj inačici kurikula iz veljače 2016. u kojoj Marko Marulić nije bio predviđen kao lektira za Hrvatski jezik: http://www.kurikulum.hr/wp-content/uploads/2016/03/Hrvatski-jezik.pdf. U ciklusima navedene literature (str. 292.-300.) ne nalazi se ime Marka Marulića, a ni Petra Zoranića. U obrazloženju „drugoga kriterija” (str. 291.) stoji da su odabrani „samo oni tekstovi koji su prikladni za učenikovo samostalno cjelovito čitanje. Zbog toga na popisu nisu mnoga važna djela svjetske i nacionalne književnosti, poput Biblije, Homerovih epova, Don Quijotea, Judite, Ribanja i ribarskoga prigovaranja ili Robinje.” Dakle, Marulićeva Judita izrijekom je bila izbačena iz lektire.

b. Tri mjeseca kasnije, vjerojatno zbog opravdane kritike, „na popravnom” je, u inačici iz lipnja 2016., od Marulića za lektiru ponuđen izbor iz Judite (str. 170):
http://www.kurikulum.hr/wp-content/uploads/2016/06/NACIONALNI-KURIKULUM-NASTAVNOGA-PREDMETA-HRVATSKI-JEZIK-PDF.pdf. Završiti, međutim, srednju školu (gimnaziju) a da učenik ne pročita ni jedno Marulićevo djelo, nego samo izvatke, nije dostatno za cjeloviti odgoj i obrazovanje. Moja primjedba, dakle, nije bez temelja jer prema inačici kurikula iz veljače 2016. Marko Marulić, kao ni njegova Judita nisu bili predviđeni kao lektira za Hrvatski jezik. Veseli me što je par mjeseci kasnije, „na popravnom” (lipanj 2016.) od Marulića za lektiru ponuđen barem izbor iz Judite. Ali time još uvijek ni jedno djelo Marka Marulića nije u lektiri, ni na hrvatskom izvorniku, ni u prijevodu s latinskoga.

c. Ne stoji ni tvrdnja kako sam to učinio zbog neinformiranosti. Svojevremeno se između brojnih drugih autora na kurikulnu reformu osvrnula i prof. dr. G. Varošanec Škarić (listopad 2016.) pa napisala da je „nedostatak nastanka uputnika što se nije pozvalo poznate sveučilišne nastavnike i stručnjake koji imaju i javnu prepoznatljivost”. I upitala „čime autori uputnika mogu razložiti izostavljanje začetnika hrvatske književnosti Marka Marulića?”

d. Još manje stoji primisao kako sam to učinio u vidu „produbljivanja umjetnih sukoba oko kurikulne reforme”. Moja narav i moje zvanje ne dopušta mi ni stvarati, a ni „produbljivati sukobe”, već povezivati i stvarati ozračje mira i tolerancije. Moje usputno spominjanje Marulićeve „Molitve suprotiva Turkom” u propovijedi bilo je povodom izraziti čuđenje zašto otac naše književnosti nije bio od početka predviđen u lektiri za Hrvatski jezik. I ništa više.
Ako je svojevremeno naš „začinjavac Marulić” bio nazočan po učilištima europskih biblioteka, na kraljevskim dvorovima, kao i dio duhovnoga štiva misionara (čitao sam da je među svojim knjigama veliki misionar sveti Franjo Ksaverski imao i Marulićevu „De institutione bene vivendi..”), ne vidim nikakvih razloga da ga se ponudi i našim učenicima kao obveznu lektiru. A kriterij kako takva lektira nije „prikladna za učenikovo samostalno cjelovito čitanje” dovoljno ne vrjednuje sposobnosti današnje djece; i ne djeluje ni znanstveno, ni uvjerljivo.

e. Zaključno, dakle, na tvrdnje gospodina Jokića kako je „netočno da je Marulić izbačen iz lektire”, ponavljam riječi iz propovijedi na Mariji Bistrici (1. listopada 2017.): „Nevjerojatno je bilo čitati da su predlagači novoga kurikula reforme obrazovanja izbacili Marulića iz popisa školske literature”, što sam obrazložio ovim odgovorom. I dok se gospodin Jokić trudi „po 523. put ponavljati da stručna radna skupina za hrvatski jezik nije izbacila Marka Marulića iz hrvatskih škola”, upućujem čitatelje neka to sami provjere na naznačenoj adresi navedenoga dokumenta iz veljače 2016. (str. 292.-300.).