Odgovor uredu OESS-a

Sarajevo, (IKA/KTA) – Regionalni ured Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) u Mostaru osvrnuo se 12. studenoga na nedavni zajednički stav episkopa i biskupa o vjeronauku i “kulturi religija”. Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije uputio je odgovor OESS-u, zbog, kako se navodi, iznošenja nepotpunih i izvrnutih tvrdnji o stavovima biskupa i episkopa u BiH. U odgovoru se tako ističe da je Katolička crkva u Bosni i Hercegovini od 1991. zakonski rješavala pitanje o uvođenju religioznog odgoja u škole s mjerodavnim državnim tijelima, u čemu je poštivala i slijedila načela demokratskog društva, pozitivne pravne propise kao i europske standarde o uvođenju vjerskog odgoja u sustav javnih škola te da u tom procesu nije trebala nikakvih posrednika. Svoje je stavove također izravno usklađivala u susretu i dijalogu s drugim Crkvama i vjerskim zajednicama u BiH.
U pismu se ističe da su biskupi Katoličke crkve u BiH od 1992., u više navrata, službeno i napismeno, izlagali svoje stavove o katoličkom vjeronauku u sustavu osnovnih i srednjih škola kao i o predmetu “kultura religija” koji u posljednje tri godine “zagovara i nasilno pokušava nametnuti međunarodna zajednica u BiH”. Dodaje se da su biskupi svoje službene stavove redovito dostavljali najvišim mjerodavnim tijelima i prosvjetnim ustanovama na razini županija i države, u skladu s ustavnim načelima te zemlje. Osvrnuvši se na činjenicu da ured OESS-a poziva sve na koje se predmet “kultura religija” odnosi, da “iznesu svoja konstruktivna mišljenja”, u pismu se pojašnjava da su biskupi barem u tri navrata slali službene predstavnike na seminare i konferencije na kojima se raspravljalo o tome predmetu. S katoličke su strane, navodi se, izlagani stručni i znanstveni argumenti da predmet “kultura religija” po svom nazivu, sadržaju i ciljevima nije moguće utemeljiti ni teološki, ni pedagoški, ni didaktički, niti ga organizacijski provesti, što više, taj predmet promiče običan sociološki i fenomenološki pristup religijama pa po svome sadržaju i cilju vodi religijskom relativizmu, sinkretizmu i unitarizmu. Katolička crkva, ističe se, protivi se uvođenju “kulture religija” kao redovitoga i obvezatnog predmeta za sve učenike iz teoloških i pedagoških razloga, kao i zbog neotuđiva prava roditelja da slobodno izaberu vjerski odgoj svoje djece u školi. U pismu se pojašnjava da su katolički argumenti redovito ignorirani kao i vrlo slični stavovi službenih predstavnika drugih Crkava i vjerskih zajednica. Projekt “kultura religija” ima ideološke i političke svrhe unaprijed zadane, pojašnjava se.
Komentira se, nadalje, da izjava OESS-ova ureda unosi još veću smutnju o “kulturi religija” kada kaže da je ona samo “uvod u religije koje postoje u BiH”, te da je njihov cilj “uspostavljanje boljeg razumijevanja između različitih etničkih skupina”. Upravo takvi rečenični sklopovi jesu “kratki spojevi” i pokazuju pravu narav i ciljeve “kulture religija”, čime ona postaje instrument u promicanju izrazito političkih i ideoloških ciljeva onih koji nameću takav predmet, stoji u pismu. Protivno tomu, ističe se, katoličko je opredjeljenje uvijek bilo, u skladu s europskim demokratskim rješenjima, što potvrđuje i Zajednički stav biskupa i episkopa od 4. studenoga, a ono glasi: U školi ponuditi konfesionalni model vjeronauka, tj. katolički, pravoslavni, islamski itd., kao redoviti izborno-obvezatni predmet za djecu i mlade čiji roditelji žele da im djeca imaju odgoj i obrazovanje u vjeri Crkve i vjerske zajednice kojoj pripadaju, a taj oblik vjeronauka u školama u BiH sada pohađa oko 95% učenika katoličke, pravoslavne i islamske vjeroispovijesti. U pismu se, nadalje, ističe da ured OESS-a pogrešno tumači stavove biskupa i episkopa o državnom i okvirnom Zakonu za osnovnu i srednju školu, tvrdeći da u njemu “ne postoji ništa što bi učenike obeshrabrivalo od pohađanja sati vjeronauka”. Pri tome se u pismu pojašnjava da ured OESS-a dobro zna da postoji Zakon koji je već donesen i nametnut na razini države kao i nacrt zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju koji upravo sada entitetima i županijama nameće međunarodna zajednica, odnosno OESS kao glavni akter projekta. Vezano uz to, u pismu se ističu dvije točke. Prema prvoj, točna je tvrdnja biskupa i episkopa da postoje odredbe iz Zakona o školstvu kojima se pozivaju škole da učine sve, tj. da se pobrinu da učenici ne pohađaju konfesionalni vjeronauk, jer u nacrtu zakona o osnovnim i srednjim školama, koji se sada nameće županijama, u članku 7. stoji: “Škola je dužna pobrinuti se da dijete ne pohađa satove religije, osim uz izričit pristanak djetetovih roditelja”. Umjesto pozitivnih zakonskih propisa koji pobliže definiraju i afirmiraju prava učenika i roditelja kad je posrijedi religiozni odgoj i obrazovanje u školskom sustavu, ovdje se školi nameće posve suprotno, upozorava se. U drugoj točki navodi se da je činjenica da, kad je riječ i o Zakonu o osnovnim i srednjim školama na razini države, da on nije predviđen ustavima te zemlje, nego je nametnut u Vijeću ministara, prošao je skraćenu parlamentarnu proceduru i donesen je uz mnogo pritisaka, a o tom Zakonu i njegovu nacrtu biskupi nisu uopće bili službeno informirani niti je od njih traženo ikakvo mišljenje.
U pismu se zaključuje da ako je vjerski odgoj dio odgojno-obrazovnog školskog sustava, i ako se pitanje vjerskog odgoja također zakonski regulira, onda Crkve i vjerske zajednice trebaju sudjelovati u procesima donošenja zakona koji se odnose na vjeronauk i vjerske zajednice. U pismu se upozorava da posebno zabrinjava tvrdnja Ureda OESS-a da “Goethe Institut u Sarajevu provodi i upravlja” pilot projektom o “kulturi religija” te se ističe da je nedopustivo da jedna jezična i kulturna ustanova strane zemlje, koja nema nikakvih ovlasti u toj zemlji u izradbi obrazovnih reformi niti u uvođenju novih predmeta, pa ni “kulture religije”, ovdje nešto “provodi i upravlja”. U ovoj državi postoje legalne i legitimne prosvjetne ustanove, znanstvena i kulturna tijela koja imaju kompetencije, ustavne obveze i zakonske ovlasti da pripremaju i provode reformu obrazovanja, zaključuje se. Predstavnici Katoličke crkve pitanja vjerskog odgoja i vjeronauka u školama rješavaju s državnim legalnim i legitimnim ustanovama. Stoga je ne samo nepotrebno, nego je i nedemokratsko ponašanje uplitanje ureda OESS-a, međureligijskoga vijeća, Goethe instituta i sličnih inozemnih ustanova u stručna i zakonska rješavanja pitanja vjerskog odgoja u osnovnim i srednjim školama, kaže se u pismu Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije.