Montevideo, (IKA) – Treba pobijediti “opasnost da se ruralni svijet sve više promatra kao neku sporednu, ili čak zaboravljenu stvarnost”, poziv je koji je uputio apostolski nuncij u Urugvaju nadbiskup Janusz Bolonek na međunarodnoj konferenciji o agrarnoj reformi i ruralnom razvoju koju je organizirala UN-ova Organizacija za prehranu i poljoprivredu FAO u Porto Alegreu od 7. do 10. ožujka. Nadbiskup Bolonek bio je na čelu izaslanstva Svete Stolice koje je sudjelovalo u radu i pripremi te konferencije.
Govoreći u ime zemljoradnika, obrtnika i obitelji, nadbiskup Bolonek prenio je njihova očekivanja da žive i rade na stabilan način u ruralnom svijetu. Milijuni osoba u svijetu, rekao je nuncij, traže “praktična rješenja koja će biti kadra izvršiti preustroj po pitanju kapaciteta rada, okoliša i socijalnog aspekta agrarnog sektora”. Posebno se osvrnuo na teško stanje malih zemljoradnika i bezemljaša, istaknuvši kako oni često žive u bijedi, izvrgnuti su izrabljivanju, imaju ograničen pristup tržištu, susreću se sa socijalnim poteškoćama i nedostatkom potpore njihovim pravim i temeljnim potrebama. Te su okolnosti dovele do toga da sve veći broj ljudi prestaje raditi na poljoprivredi te se sele u gradove u iluziji da će u urbanim sredinama naći bolji odgovor na svoje siromašne prilike. Promijeniti to stanje znači pozvati se na konkretni pojam pravednosti, koji je kadar pretočiti se u politike, uredbe i djelovanje nadahnuto na solidarnosti, rekao je nadbiskup.
U “Tehničkoj noti” koju je uručila FAO-voj konferenciji, Sveta Stolica skreće pozornost na nejednaku raspodjelu dobara na zemlji, koja su koncentrirana u rukama malog broja pojedinaca, isključujući sve one koji nisu u prilici da ih mogu uživati. Što se tiče ruralnog svijeta i agrarne reforme, Sveta Stolica podsjeća da je “društveni nauk Crkve često isticao osudu stvaranja velikih posjeda kao duboko neligitimno”. U želji da se “smanji koncentriranje zemljišta”, Sveta Stolica kao konkretnu smjernicu naznačuje promicanje oblika “obiteljskog” poduzetništva i stvaranje “kooperativnih struktura koje će biti kadre djelovati samostalno i učinkovito”. U tome kontekstu Crkva zahtijeva da se pruži posebna potpora “domicilnim zajednicama” koje “u povezanosti sa zemljom koju su naslijedili stvaraju svoj identitet, kulturu i duhovnost i čija društvena struktura promatra korištenje zemlje kao posljedicu zajedničkog vlasništva”.