Vatikan, (IKA) – Kongregacija za nauk vjere objavila je novi dokument koji nosi naslov “Odgovori na pitanja o nekim vidicima nauka Crkve”. Dokument, koji je 10. srpnja objavio Tiskovni ured Svete Stolice, ima šesnaest stranica i sastoji se od pet pitanja i odgovora i želi, kao što se kaže u tekstu, “dozvati u svijest istinsko značenje nekih intervenata Učiteljstva na području ekleziologije kako zdravo teološko istraživanje ne bi bilo okrnjeno zabludama i dvoznačnostima” te odgovoriti na “pogrešna tumačenja”, “zastranjenja i netočnosti”.
Polazište predstavljaju dogmatska konstitucija Lumen gentium i koncilski dokumenti o ekumenizmu (Unitatis redintegratio) i o istočnim Crkvama (Orientalium Ecclesiarum) kao i “produbljenja i smjernice za praktični rad” koje pruža Pavao VI. u Ecclesiam suam i Ivan Pavao II. u Ut unum sint. Ne nedostaje ni najnovijih “pojašnjenja i podsjetnika” same Kongregacije za nauk vjere kao i onih sadržanih u dokumentu Dominus Iesus.
Dokument se naziva “Odgovori” jer ne podrazumijeva opširno i podrobno razglabanje, vlastito primjerice Uputama ili doktrinarnim notama. U ovome slučaju riječ je o kratkim odgovorima na sumnje o ispravnom tumačenju Drugoga vatikanskog sabora.
U prvome se upitu pita je li Drugi vatikanski sabor izmijenio prijašnji nauk o Crkvi? Kongregacija za nauk vjere odgovara kako Sabor nije želio izmijeniti niti je ustvari izmijenio taj nauk, nego je želio razviti ga, produbiti i opširnije izložiti, kako je uostalom papa Ivan XXIII. veoma jasno potvrdio na početku Sabora: … “Sabor želi prenijeti čisti i cjeloviti katolički nauk, bez ublaživanja ili iskrivljivanja”.
Središnji je drugi upit, kako treba shvatiti tvrdnju da se Kristova Crkva nastavlja u Katoličkoj Crkvi? Taj je upit različito tumačen, no sva tumačenja nisu u skladu s koncilskim učenjem o Crkvi. Kongregacija odgovara citirajući Drugi vatikanski sabor da je Krist na zemlji ustanovio jednu Crkvu: “Ova Crkva (…) nalazi se u Katoličkoj Crkvi, kojom upravljaju nasljednik apostola Petra i biskupi sjedinjeni s njim”. Postojanje označava trajni povijesni kontinuitet i zadržavanje svih elemenata koje je Krist ustanovio u Katoličkoj Crkvi, u kojoj se stvarno nalazi Kristova Crkva na ovoj zemlji.
Na upit zašto Koncil rabi riječ (“subsistit in”) “nalazi se u”, kaže se kako je netko to tumačio kao radikalnu izmjenu nauka o Crkvi. U stvarnosti izričaj “nalazi se u” koji potvrđuje punu istovjetnost Kristove Crkve s Katoličkom Crkvom, ne mijenja nauk o Crkvi. Ali, on jasnije očituje kako izvan nje nije crkvena praznina, nego se nalaze “mnogi elementi posvećenja i istine”, koji kao darovi svojstveni Kristovoj Crkvi potiču na katoličko jedinstvo.
Na upit zašto Sabor Istočne Crkve koje nisu u punom jedinstvu s Katoličkom naziva Crkvama, kaže se kako odgovor nalazimo u saborskome dekretu o ekumenizmu: Budući da pak one Crkve, mada rastavljene, imaju prave sakramente a poglavito, i to snagom apostolskoga nasljeđa, svećeništvo i euharistiju, kojima su s nama još povezane najtješnjom vezom” zaslužuju titulu “posebnih ili krajevnih Crkava” i nazivaju se sestrinske Crve. Ipak treba pojasniti da zajedništvo s Katoličkom Crkvom, čiji je vidljivi poglavar Rimski biskup i nasljednik Petrov nije neki izvanjski dodatak partikularnoj Crkvi, nego je jedno od njezinih unutarnjih konstitutivnih načela. Zbog čega partikularnim Crkvama ipak nešto nedostaje. Na upit zašto Koncil i kasnije učiteljstvo kršćanskim zajednicama proizišlim iz Reforme šesnaestoga stoljeća ne pridaju titulu Crkve, kaže se da je što se toga tiče rana još veoma duboka. Nastale nakon 1500 godina katoličke tradicije, te zajednice nisu sačuvale apostolsko nasljeđe u sakramentu Reda, tako su izgubile konstitutivni bitni element da budu Crkva. Zbog nedostatka službenoga svećenstva te zajednice nisu sačuvale istinsku i cjelovitu bit euharistijskoga otajstva. Stoga prema katoličkom nauku ne mogu biti zvane Crkvom u pravome smislu riječ. Novo lice Crkve ne podrazumijeva raskid, nego sklad u shvaćanju svoga jedinstva i jedinstvenosti. Jedina Kristova Crkva, unatoč podjelama, nalazi se kroz povijest u Katoličkoj Crkvi. Stoga nije ispravno misliti da Kristova Crkva postoji kao nešto idealno. S riječju “nalazi se u” Sabor je želio izraziti jedinstvenost Kristove Crkve: Crkva kao jedinstveni subjekt postoji u povijesnoj stvarnosti.