Đakovo, (IKA) – Na temu “Odgovorno življena spolnost u svjetlu nauka Katoličke crkve”, na Teologiji u Đakovu održan je u subotu 21. svibnja biskupijski seminar za vjeroučitelje srednjih škola. Seminar je započeo meditacijom koju je vodila s. Ljiljana Radošević. Pozdravnu riječ uputila je predstojnica Biskupijskog katehetskog ureda u Đakovu i organizatorica seminara dr. s. Lucila Zovak. Potom je koordinaciju i vođenje preuzeo vjeroučitelj Ivica Živković.
U prvom dijelu seminara predavač je bio dr. Tonči Matulić, profesor moralne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i član Državnog povjerenstva za kreiranje nacionalnog programa spolnog odgoja.
U uvodnom dijelu predavanja dr. Matulić istaknuo je težinu definiranja moralnih normi u današnjem društvu te prenošenje tih normi i vrijednosti drugima, ponajprije mladeži koju treba odgajati. Kada se govori o spolnom odgoju treba ga uvijek povezivati s ljubavlju, jer se danas često događa da su djeca plod strasti i požude, a ne istinske ljubavi, o čemu govore i crkveni dokumenti. Problemi koji danas otežavaju spolni odgoj mladih su: hedonizam, relativizam, individualizam, konzumerizam i dr. S druge strane moralne norme nameću se izvana pod pritiskom, one su neosobne i objektivne, u čemu veliku ulogu imaju mediji. Današnji spolni odgoj treba nadići stari model koji je nametao vrednote i tražio poslušno prihvaćanje. Danas, pak, treba pomoći mladima da otkriju vrednote koje se već nalaze u njima, treba oduševiti mladog čovjeka za vrednote, a ne ih nametati.
Predavač je u uvodnom dijelu također usporedio dva pristupa spolnom odgoju: Memo AIDS i Teen star. Zaključio je da je Memo AIDS vježba, trening i program prevencije, ali nikako odgojni program. Odgoj treba pomoći nekome da se “digne na svoje noge”, odraste i postane samostalna i potpuna osoba, a Memo AIDS ne sadrži odgojne elemente, nego samo pomaže prevenciju bolesti ili neželjene trudnoće po načelu manjeg zla.
Primarno i neotuđivo pravo odgoja djece pripada samo roditeljima, a svi ostali su delegirani, subordinirani, primaju pravo odgoja djece od njihovih roditelja, pa se stoga ne može nametati nekakav program koji nije u skladu sa zahtjevima roditelja i kojega oni ne prihvaćaju. Opći spolni odgoj mora biti u skladu s očekivanjima roditelja koji svoju djecu povjeravaju na odgajanje.

U provedbi programa spolnog odgoja, predavač je govorio o nekoliko bitnih pristupa koji se na smiju zanemariti. Načelo osobe – treba poći od pretpostavke da je čovjek stvoren na sliku Božju i to kao osoba. Čovjek je istovremeno i duhovno i materijalno biće, i to jednako istovremeno. Da bi se izgradio osobni identitet potrebno je integrirati te dvije dimenzije osobe. Današnji permisivizam i promiskuitet rađaju gubitkom identiteta. Osoba je višeznačna i višedimenzionalna (pluridimenzionalna). Taj sklad višedimenzionalnosti osobe izražen je pojmom prosopometrija. Osobna višedimenzionalnost se sastoji od tjelesnosti, afektivnosti, emocionalnosti, intelektualnosti, duhovnosti, kulturalnosti, društvenosti i obitelji. “Arhitektura” osobe ovisi o ekvilibriju, ravnoteži tih dimenzija osobe – jedna bez druge ne mogu, a ako se zanemari jedna dimenzija, osoba propada. Dimenzije osobe nemaju apsolutnu vrijednost, nego su relativne, a ako neku dimenziju apsolutiziramo (npr. tjelesnost) to postaje pogubno za razvoj osobe koja se ne razvije uravnoteženo nego iskrivljeno, nepravilno. Svaka dimenzija osobe je cjelina za sebe i u odgoju traži stručnost i kompetenciju, odnosno cjelovit odgoj zahtjeva interdisciplinarnost, suradnju raznih stručnjaka.
Cjelovit odgoj zahtjeva ravnomjerno zahvaćanje svih dimenzija osobe. Pri tome treba paziti da je svaka osoba individua, original i neponovljiva, svi smo višedimenzionalni, ali svatko na svoj način. Nije dopušten kolektivizam i opći pristup koji ne pazi na individualne posebnosti i potrebe. Također treba poštivati načelo društvenosti, odnosno da je čovjeku društvenost konstitutivna, da se ostvaruje u svojoj osobnosti tek u interakciji s drugima, te treba naći pravu mjeru između individualizma i društvenosti.
Svaka osoba ima “osobni embij”, središte osobe, potencijalnost koju treba razviti. Ako se ugrozi središte osobe, ona se urušava. To je vrijednosno žarište u kojem je sadržano što sam i tko sam, i temeljno opredjeljenje, odnosno za što živim. To je mjesto sebeposjedovanja i sebedarja. Da bismo se mogli drugome dati, najprije moramo sebe posjedovati na toj najintimnijoj razini. Cjeloviti odgoj cilja upravo na to središte osobe, a ne na druge nabrojane dimenzije osobe kojima se bave specifične znanosti (biologija, psihologija, dogmatika, sociologija).

U predavanju je bilo riječi i o određenju vrijednosti. Može se pristupiti dvostruko određenju vrijednosti: objektivno i pozitivno. Objektivno određenje vrijednosti znači da spolnost nadilazi osobu, objektivna je ili transsubjektivna vrijednost jer su svi pogođeni tim fenomenom, svi su ljudi spolna bića, spolno određeni. Prije svega objektivno znači svima spoznatljivo, prihvaćanje nečega što je svima poznato kao vrijednost.
Pozitivno određenje vrijednosti spolnosti znači da je ona privlačljiva, atraktivna, neodoljiva. Pozitivno određenje znači spoznavanje i prihvaćanje nečega, jer je dobro. Ne govoriti putem zabrana, o onome što se ne smije, nego pozitivno, zašto je to privlačno, što je u spolnosti lijepo, zauzeti pozitivan stav, spoznati u čemu je vrijednost. Pri tome odlučujuću ulogu ima stožerna krepost umjerenosti koja je uvjet moralne zrelosti, a iz nje izlazi krepost čistoće. Odgojni objektivizam pristupa gotovo nametljivo, njegov cilj je prihvaćanje, ali objektivno bi zapravo trebalo odjeknuti na personalnom području pozitivno, da se spozna prava vrijednost spolnosti bez nametanja.
Treba također poštivati načelo postupnosti koje određuje pravu mjeru objektivnosti i subjektivnosti ovisno o dobi i mogućnostima. Objektivno i subjektivno se u odgoju prožimaju, te objektivne vrijednosti treba prenijeti na subjektivno područje ovisno o situaciji pojedinca. Također treba poštivati načelo dijaloga koje zahtijeva konfrontaciju dvaju različitih svjetonazora, ali ne mora nužno značiti slaganje mišljenja. Potrebno je dopustiti svakome da izrazi svoje mišljenje, saslušati ga i uvažiti. Nakon predavanja uslijedila je diskusija vezana uz temu i poteškoće u provedbi programa spolnog odgoja.

U drugom dijelu seminara predstavljeni su radovi srednjoškolskih vjeroučenika na temu spolnosti. Učenici Ekonomske i upravne škole iz Osijeka predvođeni vjeroučiteljicom Snježanom Majdandžić-Gladić simulirali su televizijsku emisiju s parom mladih koji imaju dvojbe oko predbračnih spolnih odnosa i apstinencije, te stručnjacima iz raznih područja koji im pokušavaju pomoći pri odluci. Učenici III. Gimnazije iz Osijeka pod vodstvom vjeroučitelja Hrvoja Šerić snimili su i prikazali film s razmišljanjima mladih o spolnosti i anketama provedenim u njihovoj školi. Prikazali su tamnu i vedru stranu spolnosti. Treća skupina bili su učenici Tehnološke škole koje je vodio vjeroučitelj Igor Grubišić. Oni su plesno-poetičnom točkom prikazali borbu tamne i vedre strane spolnosti i požude.

Nakon predstavljanja uslijedila je diskusija o modelu srednjoškolskih vjeronaučnih natjecanja. Neki smatraju da treba zadržati dosadašnji model provjere znanja, ali ga precizirati po godištima, a drugi smatraju da treba poticati više kreativnost, poput prikazanih prezentacija, te nastojati na više druženja i upoznavanja. Predloženo je da se kreativnost iskaže kroz neki oblik istraživanja određene teme i prezentiranja rezultata. Predloženo je da se umjesto natjecanja organizira smotra radova učenika.
Na samom kraju bilo je govora o Danu vjeroučitelja Đakovačke i Srijemske biskupije, koji se ove godine prvi puta organizira, a održat će se 4. lipnja u Šumanovcima.