Istina je prava novost.

Odgovornost pred novim tragedijama ropstva

Predavanje kardinala Josipa Bozanića na simpoziju o ropstvu i novim oblicima ropstva u Gani

Cape Coast, (IKA) – Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u sklopu simpozija o ropstvu i novim oblicima ropstva u Gani održao je u srijedu 14. studenoga predavanje o ropstvu u povijesno-biblijsko-teološkoj perspektivi. Nakon što je predstavio povijesni razvoj ropstva od antike do kršćanstva u prvim stoljećima, kardinal Bozanić govorio je o ulozi kršćana u Europi. Zaključio je da su Afrikanci i Europljani pozvani međusobno si pomagati, ujedinjujući snage za borbu protiv “kulture smrti”, a pridonositi “kulturi života” koja poštuje dostojanstvo čovjeka, stvorenja Božjega, koja potiče dijalog, solidarnost i ljubav. “Kao predstavnici kršćana koji žive u Europi, došli smo ovdje u Afriku učiti od vas kršćana iz ovih krajeva, upoznati vašu tragediju ropstva, moliti oprost za naše odgovornosti kao Europljana i prije svega prihvatiti zajedničku odgovornost pred novim tragedijama ropstva koje su prisutne na našim kontinentima i svijetu”, zaključio je kardinal Bozanić.
Na simpoziju u Cape Coastu u Gani kardinal Bozanić sudjeluje uime Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE). Na susretu koji završava u nedjelju 18. studenoga, kardinal Bozanić bio je jedan od prvih govornika. Predavanje kardinala Bozanića podijeljeno je u pet dijelova. O ropstvu u vrijeme antike govorio je u prvom dijelu. Pojasnio je da su u antičkoj Grčkoj filozofi poput Platona i Aristotela prihvaćali i opravdavali instituciju ropstva. Nadalje, tadašnji su Grci smatrali da među ljudima postoje “prirodne” razlike zbog kojih jedni moraju zapovijedati a drugi slušati. Također, oni su smatrali da su Grci “po svojoj prirodi” superiorniji od barbara. U kasnijim razdobljima grčke povijesti bilo je pokušaja protivljenja takvim rasističkim predrasudama, no tek u vrijeme helenizma, posebno u stoicizmu i neostoicizmu, javlja se stav o jednakosti svih ljudi. Svi su antički narodi poznavali ropstvo, no nigdje robovi nisu bili tako brojni kao u rimskome društvu. U tijeku prvoga punskoga rata iz Afrike bilo je odvedeno više od 20.000 zarobljenika koji su svi bili prodani u roblje. Prema neki izvorima, Gaj Julije Cezar iz Galije deportirao je milijun zarobljenika. U doba cara Trajana u gradu Rimu živjelo je oko milijun i 200.000 stanovnika, od kojih su 400.000 bili robovi. Robovi su bili temelj cijeloga gospodarskog života društva. Robovi su se mogli prodati, iskorištavati, ubijati, i zbog toga ih Aristotel uspoređuje čak s domaćim životinjama. Za zakonske prekršaje robova bili su predviđeni različiti oblici smrtnih kazni, najčešće je to bilo razapinjanje.
U drugome dijelu kardinal Bozanić govorio je o ropstvu i oslobađanju u Izraelu, pri čemu je istaknuo povlašteni trenutak jubileja koji je njegovao izraelski narod. Naime, u vrijeme jubileja davala se prigoda čovjeku da započne živjeti iznova, tako su i robovi bivali oslobođeni. Ponovljeni zakon predviđa da jubilej bude svaka sedma godina tijekom koje su se brisali svi dugovi. Institucija jubileja temelji se na vjerskome iskustvu izraelskoga naroda da Bog oslobađa. Nakon ropstva u Egiptu i babilonskoga sužanjstva izraelski je narod na poseban način iskusio da oslobođenje dolazi od Boga.
Govoreći o revolucionarnosti kršćanstva, kardinal Bozanić istaknuo je kako Krist, postajući sam robom, oslobađa čovječanstvo ropstva, sve do smrti na križu. Time je Krist pobijedio svaki oblik ropstva, pa i ono posljednje – smrt. Krist, stoga, poziva da postanemo promotori slobode. Prvi je korak na tom putu imati hrabrosti slijediti Krista sve do vapaja na križu. Ne može se sa strane gledati na probleme, rane, ropstva kao promatrači ili suci, već treba s njima suočiti.
U četvrtome dijelu predavanja kardinal Bozanić analizirao je ropstvo u prvim stoljećima kršćanstva. Kršćani će progresivno početi shvaćati novost koju Krist donosi za ropstvo. Petar i Pavao od početka su naučavali revolucionarno načelo: vjera u Krista daje duhovnu slobodu robovima kao i svim drugim ljudima, jer svi su jednako djeca Božja. Kršćanstvo je tako definiralo načelo koje nije moglo nego dovesti do ukidanja ropstva. Crkva u antici nije nikada smatrala da ropstvo potječe od naravnoga zakona. Štoviše, Pavao je u poslanici Galaćanima naučavao: “Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!”
Na kraju predavanja kardinal Bozanić govorio je o ulozi kršćana u Europi. Pri tom je istaknuo kako pred sadašnjom Europom stoje novi izazovi globalizacije te antropološka pitanja koja sa sobom donosi znanost i tehnika, novi dramatični oblici ropstva koji gaze dostojanstvo ljudske osobe. U takvoj situaciji kršćani su još jednom pozvani biti svjedocima i promicateljima oslobođenja.