Draga braćo i sestre, dobar dan!
U današnjem Evanđelju Isus insistira na uvjetima koje se treba ispuniti da bi se bilo njegov učenik: ne stavljati ništa ispred ljubavi prema njemu, nositi vlastiti križ i slijediti ga. Mnogi su se naime približavali Isusu, htjeli postati njegovi sljedbenici; to se posebno događalo nakon kakvog čudesnog znamenja, koje ga je potvrđivalo kao Mesiju, kralja Izraela. Ali Isus nije želio nikoga zavaravati. On zna dobro što ga čeka u Jeruzalemu, poznat mu je put koji Otac traži od njega da prijeđe: to je put križa, žrtva samoga sebe za oproštenje naših grijeha. Slijediti Isus ne znači sudjelovati u trijumfalnoj povorci! To znači dijeliti njegovu milosrdnu ljubav, ući u njegovo veliko djelo milosrđa prema svakom čovjeku i prema svim ljudima. A to sveopće oproštenje prolazi kroz križ. Ali Isus ne želi to djelo činiti sam: želi uključiti i nas u poslanje koje mu je Otac povjerio. Nakon uskrsnuća reći će svojim učenicima: “Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas… Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im” (Iv 20, 21.22). Isusov se učenik odriče svih dobara jer je u njemu pronašao najveće Dobro, u kojem svako drugo dobro zadobiva svoju punu vrijednost i značenje: obiteljske veze, drugi odnosi, rad, kulturna i ekonomska dobra i tako dalje. Kršćanin se odvaja od svega i ponovno nalazi sve u logici evanđelja, logici ljubavi i služenja.
Da bi objasnio taj zahtjev, Isus koristi dvije prispodobe: kule koju čovjek kani izgraditi i kralja koji polazi u rat. Ova druga prispodoba glasi ovako: “Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir” (Lk 14, 31-32). Ovdje Isus ne želi obrađivati temu rata, to je samo prispodoba. Međutim, u ovom trenutku u kojem upućujemo snažne molitve za mir, ta nas Gospodinova riječ živo dotiče i u biti nam kaže: ima jedan dublji rat u koji se svi moramo upustiti, svi! To je snažna i hrabra odluka da se odreknemo zla i njegovih zasjeda i da izaberemo dobro, spremni za to osobno platiti: to znači nasljedovati Krista, to znači uzeti vlastiti križ! Taj duboki rat protiv zla! Čemu služi voditi ratove, tolike ratove ako nisi kadar povesti taj duboki rat protiv zla. To ničemu ne služi. To jednostavno ne ide… Taj rat protiv zla, među ostalim, podrazumijeva reći ne bratoubilačkom ratu i lažima kojima se služi, nasilju u svim njegovim oblicima, širenju oružja i njegovoj ilegalnoj trgovini… A tu ima toliko toga! A tu ima toliko toga! I uvijek ostaje sumnja: ovaj rat ovdje, ovaj rat tamo – jer posvuda su ratovi – je li to doista rat zbog problema ili je trgovački rat zbog prodaje tog oružja u ilegalnoj trgovini? To su neprijatelji protiv kojih se moramo složno i dosljedno boriti, ne vodeći se drugim interesima osim mira i općeg dobra.
Draga braćo i sestre, danas se spominjemo također Rođenja Djevice Marije. Taj je blagdan osobito drag vjernicima Istočnih Crkava. I svi mi, sada, možemo uputiti lijep pozdrav braći, sestrama, biskupima, monasima, monahinjama Istočnih Crkava, katoličkih i pravoslavnih: svima lijep pozdrav! Isus je sunce, Marija je zora koja najavljuje njegov dolazak. Tijekom jučerašnjeg bdjenja povjerili njezinu zagovoru našu molitvu za mir, posebno u Siriji i na čitavom Bliskom istoku. Zazovimo je sada kao Kraljicu mira. Kraljice mira moli za nas! Kraljice mira moli za nas!

.

Nakon Angelusa
Želim zahvaliti svima koji su se, na razne načine, jučer navečer pridružili molitvenom bdjenju i postu. Zahvaljujem građanskim vlastima, kao i pripadnicima drugih kršćanskih zajednica i drugih religija, muškarcima i ženama dobre volje koji su, u toj prigodi, sudjelovali u molitvi, postu, razmišljanju.
Ali naše se zauzimanje nastavlja: idimo naprijed s molitvom i djelima mira! Pozivam vas da nastavite moliti da smjesta prestane nasilje i razaranje u Siriji i da se radi s novom zauzetošću za pravedno rješavanje toga bratoubilačkog rata. Molimo i za druge bliskoistočne zemlje, osobito za Libanon, da pronađe željenu stabilnost i nastavi biti model suživota; za Irak, da sektaška nasilja ustupe mjesto pomirenju; i za mirovni proces između Izraelaca i Palestinaca da napreduje odlučno i hrabro. Molimo i za Egipat, da se svi Egipćani, muslimani i kršćani, zauzmu u izgrađivanju društva za dobro čitavog pučanstva.
Traženje mira je dugotrajan proces i traži strpljivost i ustrajnost. Nastavimo moliti!

S radošću podsjećam da je jučer u Rovigu blaženom proglašena Maria Bolognesi, vjernica laikinja rodom iz tih krajeva, rođena 1924. i umrla 1980. Cio je svoj život utrošila u služenju drugima, osobito siromašnima i bolesnima, podnoseći velika trpljenja u dubokom jedinstvu s Kristovom mukom. Zahvaljujmo Bogu za tu svjedokinju evanđelja!