Be~, 10. 9. 1995. (IKA) – Ravnatelj Instituta za etiku i socijanu znanost pri Sveu~iličtu u Grazu, prof. dr. Valentin Zsifkovits u svom predavanju na 24. srednjoeuropskom kongresu anesteziologa u Be~u izrazio je svoju suglasnost s crkvenom zabranom aktivne pomođi bolesnicima da umru (eutanazije), pa i onda kada to pacijenti zbog bolesti, starosti ili unesređenosti sami zahtijevaju, navodeđi da bi legaliziranjem aktivne pomođi pri umiranju bili otvoreni i vrata i prozori za njenu zlouporabu. No, profesor Zsifkovits je u svome nastupu pred oko 3.000 stru~njaka, prikazao moguđnost “pasivne” pomođi pri umiranju, koju on, kao i katoli~ki moralni nauk, smatra opravdanom, ali samo u posebnim okolnostima. On je to i pojasnio navodeđi moguđnost davanja lijekova koji đe ublažiti bolove pacijentu, premda se zna da posljedi~no postoji opasnost skrađivanja života. U drugom slu~aju takva je pomođ dopučtena kad je rije~ o posebnim mjerama za održavanje života, a koje su izvan uobi~ajenog lije~ni~kog tretmana (kao čto su izvanredni postupci za umjetno održavanje samo vegetativnog života). Prof. Zsifkovits je zavrčio svoje izlaganje uz zaklju~ak da đe to ostati trajni problem i da đe prosudba u takvim odlukama biti stvar eti~ke odgovornosti svakog lije~nika, od koje ga ne može nitko razriječiti.