Požega, (IKA) – Pod geslom „Krist danas i uvijeke, naša nada” u subotu 25. i nedjelju 26. ožujka održan je 19. križni put mladih Požeške biskupije tijekom kojeg su sudionici od Ruševa preko Kutjeva do Požege prešli pedeset kilometara. Ujutro 25. ožujka ispred župne crkve Uzašašća Isusova u Ruševu okupilo se šest stotina mladih hodočasnika. S pjesmom i molitvom pojedinih postaja križnog puta, koje su za tu prigodu sastavili vjeroučitelji, mladi hodočasnici započeli su prvu dionicu puta od Ruševa preko Čaglina i Bekteža do Kutjeva. Tijekom hoda od postaje do postaje mladi su hodočasnici imali prigodu za ispovijed ili osobni razgovor s nekim od svećenika koji su ih pratili, kao i za trenutke šutnje i osobnu molitvu. Po dolasku u Kutjevo u kasnim popodnevnim satima hodočasnici su se uputili u župnu crkvu Rođenja Blažene Djevice, gdje je najprije održan duhovni program s prigodom za ispovijed, a potom je uslijedila misa koju je predvodio Marijan Pavelić, prefekt u požeškom Kolegiju. Župljani kutjevačke župe mladima su pripremili večeru nakon koje su se uputili u Osnovnu školu Zdenka Turkovića na noćenje. Sutradan, 26. ožujka, nakon doručka sudionici križnog puta izmolili su postaju ispred škole, gdje im se priključilo još četiri stotine mladih, mahom ovogodišnjih krizmanika, tako da je sveukupni broj hodočasnika narastao na tisuću. U Ferovcu su imali stanku za odmor, a potom su nastavili hod za Isusovim križem kroz Šumanovce, Cerovac i Jakšić, gdje su ih župljani dočekali okrjepom. U Požegu su stigli u kasnim popodnevnim satima i odmah se uputili u katedralu, gdje je misno slavlje predvodio požeški biskup Antun Škvorčević uz koncelebraciju poglavara Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa iz Zagreba, svećenika sudionika Križnog puta mladih kao i svećenika iz središnjih biskupijskih ustanova. Tijekom misnog slavlja četvorica bogoslova Požeške biskupije – Luka Čačić iz župe Lužani; Marko Dušak iz župe Nova Bukovica; Marko Milaković iz župe Jakšić i Matej Siluković, iz župe Stražeman – uvršteni su među kandidate Požeške biskupije za primanje Svetog reda đakonata i prezbiterata.
Na početku misnog slavlja biskup je pozdravio sudionike Biskupijskog križnog puta mladih, zaželjevši im dobrodošlicu u požešku katedralu. Istaknuo je da ovaj križni put ima posebnu snagu jer se odvija o 20. obljetnici utemeljenja Požeške biskupije, i što su se mladi, koračajući za Isusovim križem i razmišljajući u svom srcu i u svojoj savjesti, ohrabrili žrtvom njegove ljubavi. Zahvalivši im na tome, biskup ih je podsjetio da je na velikom križu za kojim su išli napisana 2007. godina, kad su mladi prije deset godina prvi puta ponijeli taj križ, i od tada ga nose svake godine, rekavši da su tijekom minulih godina mladi u njega utisnuli puno svoga mladenačkog žara, ljepote, radosti, ljubavi i žrtve, i da su oni ove godine dodali svoju ljepotu srca, vjere, nade, ljubavi i žrtve, tako da je ovaj križ postao snažnim znakom koji pamti mnoge mlade, a pamtit će i njih, ovogodišnje sudionike. Poseban pozdrav uputio je četvorici bogoslova Požeške biskupije koje su dopratili poglavari Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa iz Zagrebu – Andrija Miličević, duhovnik i Ivica Cujzek, prefekt – i koji će pred mladima posvjedočiti svoje opredjeljenje za primanje svetog reda đakonata i prezbiterata, istaknuvši da je poseban dar Božji kad netko od mladih ljudi prepozna da ga Bog zove, i hrabro zakorači tim putem. Protumačio je nazočnima da ružičasta boja misnog ruha u koje su odjeveni biskup i đakoni, znači da je ovaj dan četvrta korizmena nedjelja, koja se od davnine zove „Laetare” (Veseli se), zato što su korizmena djela pokore i dobrih djela u hodu prema Svetom trodnevlju popraćena sviješću o Isusovoj pobjedi nad smrću.
U homiliji je biskup zapitao mlade jesu li progledali na ovom križnom putu, podsjetivši ih da je potrebno ispuniti dva uvjeta da bi ljudi mogli dobro vidjeti. Prvi je da oko njih ima svjetla, a drugi da imaju dobro, zdravo oko. Ako je mrak oko nas, uzalud nam je dobro oko, nećemo moći vidjeti, ustvrdio je biskup, zaključivši da je zdravom oku potrebno dovoljno svjetla, da čovjek može vidjeti stvarnost oko sebe. Podsjetivši ih da je protekle nedjelje u bogoslužju Isus govorio o vodi, jednostavnoj a tako čudesnoj stvarnosti, biskup je istaknuo da se slično može reći i za svjetlost, o kojoj Isus danas progovara u evanđelju. Stvorivši svjetlost, Bog je u nju utisnuo čudesno duhovno svojstvo da bude moćnije od tame, rekao je biskup, istaknuvši da je Isus Krist za sebe rekao da je svjetlost svijeta, jer je svojim uskrsnućem posvjedočio da je moćniji od mraka groba i da je pobjednik nad smrću, „a mi ljudi obasjani Isusovom svjetlošću možemo vidjeti veoma daleko, do neba, do vječnosti”. Tumačeći Ivanov evanđeoski ulomak, istaknuo je da je slijepac od rođenja, premda je bio lišen očinjeg vida, u dubinama svog bića znao da je stvoren za svjetlo, za ljepotu i šarenilo boja te je čeznuo za tim da progleda. Isus se pred njegovom sljepoćom pokazuje moćnim, ne želi da ostane zauvijek slijepac, nego maže njegove oči kalom te ga šalje da se opere u kupalištu znakovitog imena Siloam, što na hebrejskom znači „poslanik”, i da progleda. Istaknuvši kako ovaj evanđeoski prizor ozdravljenja slijepca od rođenja snažno podsjeća na sakrament krštenja, biskup je spomenuo nazočnima da su u krštenju oprani od svoje ranjenosti zlom, negativnošću i smrću, i da ih je Isus iznutra prosvijetlio te se prepoznali u onim dimenzijama svoga bića na koje ih je Bog pozvao kad ih je stvorio.
Rekao je da je u tom smislu apostol Pavao u ulomku poslanice Efežanima tvrdi kako smo krštenjem postali prosvijetljeni ljudi, „potičući nas da više ne živimo kao ljudi tame i mraka, zarobljeni negativnošću zla, sebičnosti i pokvarenosti, koja je najveća ljudska nemoć”. Ustvrdivši da se moć i sposobnost ljudskog duha gledati i vidjeti stvarnost Božjim pogledom naziva vjera, biskup je istaknuo kako se u pročitanom evanđeoskom ulomku lijepo vidi kako Isus slijepca od rođenja postupno privodi k vjeri, rekavši da je ovaj pravo progledao tek onda kad je povjerovao da Isus nije tek obični čovjek, niti samo prorok, već Sin čovječji koji za sebe može reći „Ja sam”, dakle upotrijebiti isto ono Ime kojim se Bog iz gorućeg grma objavio Mojsiju.
U nastavku homilije biskup je podsjetio mlade da ima različitih pokušaja da im se protumači istina o njima, od kojih neki idu razumskim putem, i ne treba ih nikad prezreti. Istaknuo je da se u neke stvarnosti života ne može ući teoretskim putem, nego samo iskustveno. Tvrdnju je potkrijepio primjerom zaljubljivanja i prijateljstva, rekavši mladima da se ne mogu u nekoga zaljubiti niti s nekim sprijateljiti čitajući i proučavajući neku knjigu, nego tek kad stanu pred konkretnu osobu, u njima se može zapaliti duhovna iskra povjerenja i prijateljstva s obzirom na tu osobu. Ustvrdio je da se u vjeri upravo to događa u našem odnosu prema Isusu Kristu, istaknuvši da se povjerenjem u Krista najbolje poznaje njegovu osobu i najdublje ostvaruje blizina s njime. Potaknuo je mlade da, dok prolaze ovim svijetom, ne ostanu slijepi duhom i u mraku s obzirom na Isusa Krista, nego da mu u vjeri otvaraju svoje biće i kako bi u njegovu svjetlu točno vidjeli same sebe, jer je on jedini istinska svjetlost svijeta. Podsjetio je mlade da je Krist posvjedočio kako je svjetlost svijeta tako što je dao sebe za nas, do kraja, do u smrt – poput svijeće koja goreći na oltaru malo po malo izgara, i time što nestaje daje svjetlo i pobjeđuju mrak. Rekao im je da su oni na svom križnom putu išli za takvim Kristom, te opredjeljujući se za žrtvu i zalažući se za ono što je dobro, plemenito i čestito postaju svijetli i donositelji Božjeg svjetla u našu Hrvatsku u kojoj je previše mraka. Pozvao je mlade da omoguće Isusu Kristu da po njima trajno prosvjetljuje našu Hrvatsku, da ona bude uistinu zemlja svjetlosti. Pored toga biskup je izrazio uvjerenje da su se četvorica bogoslova ulaskom u kandidaturu za svete redove đakonata i prezbiterata približili Isusu Kristu i on njima, na sasvim poseban način, i da su progledali s obzirom na sebe, spoznavši da su pozvani krenuti svećeničkim putem, svoj život položiti za druge i tako poput Isusa biti svjetlost drugima. Zahvalivši Isusu Kristu što je pozvao ovu četvoricu mladih ljudi, biskup je pozvao nazočne na molitvu da u Hrvatskoj bude više takvih ljudi koji sebe gledaju očima vjere i koji umiju prepoznati što je Božja istina o njima, koji se usuđuju opredijeliti za nju i na taj način s Isusom biti pobjednici.
Na završetku misnog slavlja biskup je čestitao četvorici bogoslova koji su primili kandidaturu za primanje svetih redova, a njegovu čestitku nazočni su popratili dugotrajnim pljeskom odobravanja. Primijetivši na to da je lako zapljeskati, biskup je istaknuo da je potrebno svoja opredjeljenja vjerno živjeti te je potaknuo mlade da mole za njih i s njima da ostanu vjerni Božjem pozivu, ali i da sami u svojim srcima provjere zove li Gospodar žetve možda i neke od njih za radnike u svoju žetvu, to jest u svećeničko ili redovničko zvanje, ohrabrivši ih da mu se u tom slučaju spremno odazovu. Zahvalio je svim hodočasnicima za sudjelovanje na ovogodišnjem križnom putu mladih, rekavši da su njime oni ostvarili jednu od važnih točaka programa proslave 20. obljetnice postojanja Požeške biskupije, odnosno održali svoju euharistijsku postaju mladih u pripravi za Treći biskupijski euharistijski kongres, koji će se slaviti 24. rujna, pozvavši ih sve da na njem sudjeluju. Zahvalio je Ivanu Certiću, biskupijskom povjereniku za pastoral mladih što je u suradnji s Katehetskim uredom organizirao ovaj križni put, na što su mladi zapljeskali i time mu i oni izrazili zahvalnost. Zahvalio je također svim svećenicima koji su pratili mlade na križnom putu te na sve nazočne zazvao Božji blagoslov.