„Kateheza nije tek prijenos informacija ili prenošenje vjerske tradicije kao kulturne religiozne baštine. Ona je proces u kojem se vjera rađa, hrani i sazrijeva, mjesto gdje Bog i čovjek stupaju u dijalog. Katehizirati znači pratiti osobe na putu vjere, učiti ih kako slušati Boga u životu, kako uspostaviti dijalog s Njim i kako oblikovati savjest i svakodnevicu u svjetlu Riječi Božje“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da kateheta nije učitelj u klasičnom smislu, nego svjedok i posrednik susreta s Kristom.

„Navještaj Evanđelja nije samo zvanje ni obaveza, obična ljudska aktivnost, nego ulazak u srce Božjeg djelovanja u svijetu. To je ponajprije čin poslušnosti Duhu Svetom koji i danas nadahnjuje i potiče Crkvu da naviješta Riječ života. Kad naviještamo Evanđelje, ne nudimo samo ideje, savjete ili moralne upute, nego darujemo svijetu Krista koji je Put, Istina i Život“, istaknuo je nadbiskup.

„Biti suradnik u Božjem djelu znači dopustiti Bogu da djeluje kroz nas. To zahtijeva poniznost, jer nitko od nas nije izvor spasenja, već oruđe u Božjim rukama. To traži i odvažnost, jer Evanđelje treba naviještati s cijelim svojim bićem. Naše riječi, svjedočanstvo života, strpljenje, ljubav i ustrajnost, postaju sredstva kojima Bog dotiče ljudska srca i vodi ih k sebi“, rekao je mons. Zgrablić.

Upozorivši da se poziv vjeroučitelja ne smije mjeriti ljudskim kriterijima uspjeha, nadbiskup je rekao da se često ne vide neposredni plodovi toga rada, pri čemu je moguće osjećati slabost i nedostatnost.

„No, Bog nas poziva na vjernost, a ne na vanjsku učinkovitost. Rad za vječnost je ulagati u duše, graditi zajedništvo vjernika, širiti svjetlo Riječi, unositi nadu u tamu svijeta. Sve što prinosimo Kristu, upisano je u vječnost i donosi plod koji nikada neće propasti“, poručio je mons. Zgrablić.

Razmatrajući navješteno Evanđelje u kojem Isus opominje pismoznance i farizeje da su licemjeri, nadbiskup je rekao da tu riječ Isus ne upućuje poganima ni nevjernicima, nego „onima koji poznaju Zakon, proroke, Pisma, Učiteljstvo, tradiciju i povijest Crkve. Isus govori nama koji smo studirali teologiju, koji slavimo sakramente, poučavamo vjeru, propovijedamo, tumačimo Pismo,  predvodimo zajednice“, rekao je nadbiskup. Potaknuo je sve da se zapitaju koliko se poučavanje na vjeronauku, za propovjedaonicom, podudara s onim kako živimo.

Licemjerje širi nepovjerenje, udaljuje srca, razara vjeru malih i obeshrabruje one koji traže Boga iskreno. Kao otrov, licemjerje ubija vitalnost zajednice i čini da vanjski obredi postanu prazne forme. Gdje je licemjerje, tamo nestaje snaga Duha Svetoga, jer Bog ne prebiva u laži. Isus oštro kritizira licemjerje jer ono razara srž odnosa s Bogom“, upozorio je mons. Zgrablić, istaknuvši da je važan integritet osobe koja istinski traži Boga, a ne gluma.

„Isus ne traži našu bezgrešnost, nego istinu i raskajano srce. Zato nas poziva da skinemo masku, priznamo slabosti i dopustimo Bogu da nas iznutra preobrazi, jer samo iznutra očišćeni možemo biti vjerodostojni“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Poručio je vjeroučiteljima da ne budu tek prenositelji ideja, nego svjedoci istine; da ne katehiziraju kako bi dobili plaću, „niti ‘oblače’ vjeru kao odoru za pokazati se pred drugima, nego da katehezu shvaćaju kao vlastitu kožu; da u njoj žive“.

„Nemojmo samo savršeno baratati pedagoškim i didaktičkim metodama, nego otvarati srca Bogu. Naš poziv nije da budemo dobri, simpatični, popularni pred ljudima, nego istiniti pred Bogom i otvoreni Duhu Svetom koji želi po nama djelovati. Samo tada naša riječ će imati težinu, a naša prisutnost će donositi život“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je zahvalio vjeroučiteljima na prisutnosti u životima mladih u školama i župama te vjeroučiteljima koji su otišli u mirovinu: Ozani Crnogorac (OŠ Biograd n/M) i Krešimiru Erliću (OŠ Polača). Zahvalio je i s. Viktoriji Gadža koja je četrnaest godina bila tajnica Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije te poželio Božji blagoslov novom potpredsjedniku Katehetskog ureda, don Marku Dokozi.

Uručio je trajni mandat vjeroučiteljicama Luciji Franić i Jasmini Vuleta, rekavši kako je mandat znak povjerenja Crkve u njihovu vjernost Kristu i spremnost da prenose dar vjere u odgojno-obrazovnom poslanju Crkve.

Nakon mise, don Mate Žilić održao je predavanje o temi „Slikarstvo kao izričaj neizrecivoga u katehezi i školskom vjeronauku“. Žilić je govorio o kulturi i ljepoti kao izvorima kateheze prema Direktoriju za katehezu iz 2020. godine. Predstavio je doprinos slikarstva u vjeronauku u odnosu na razne autore, a najviše autorice Marie Luise Mazzarello i Marie France Tricarico. Pojasnio je dijelove u analizi umjetničkog djela koje sadrži simbole koji zahtijevaju interpretaciju.

Nakon izlaganja, u radionicama su vjeroučitelji interpretirali sliku „Za njih nema mjesta“ (Lk 2,1-7), autora Tomislava Košte, razmatrajući što im to djelo nastoji poručiti. Slika prikazuje Josipa i Mariju na magarcu, a iza njih je u većem dijelu slike veliki stup od oblaka koji predstavlja Božju prisutnost i zaštitu i u njemu se nazire lik djeteta. Korištena je metoda Erwina Panofskog i metoda koju predlaže projekt Art Street, dodatno uz meditaciju i molitvu.

Struktura radionice sastojala se od šest dijelova: uvod, preikonografsko opisivanje, ikonografska analiza, ikonološka interpretacija, meditacija i završna molitva.