Samobor/Veliko Trgovišće, (IKA) – Bratovština svetog Bernarda iz Samobora i župa BDM od sedam žalosti Veliko Trgovišće organizirali su 17. i 18. ožujka 61. planinarski križni put u Zagorju pod geslom „Sve na slavu Božju činite!” (1 Kor 10,31). Podupiratelj križnoga puta bio je Ured za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije, a trasa hoda bila je Gornja Stubica – Veliko Trgovišće – Zabok.
Početak dvodnevne pobožnosti bio je ispred župne crkve Sv. Jurja u Gornjoj Stubici, gdje su župljani dočekali hodočasnike okrepom. Prvoga dana pješačilo se do Velikoga Trgovišća gdje su mlade dočekali volonteri, članovi DVD-a i lovci, te članovi raznih skupina župe BDM od sedam žalosti. Euharistijsko slavlje u župnoj crkvi predvodio je župnik župe sv. Mirka u Šestinama mr. Robert Šreter. On je mlade potaknuo na promišljanje o slobodi kao najvećem daru s neba, te naglasio da je „izbor da taj dar prihvatimo ipak na nama”. Postavio je mladima pitanje što doista žele u životu nudeći im i odgovore: svakodnevno slušati što je dobro ili nije i uvijek pružati neku vrstu otpora, osjećati grižnju savjesti; ili povući se u nutrinu, otvoriti srce i osluškivati. Takva sloboda koja ne poznaje granice, dovodi do jedne jedine čežnje, a to je mir. Govoreći o sv. Josipu, rekao je da je on svoje poslanje čuvara Svete obitelji vršio diskretno, ponizno, u tišini, ali s jednom stalnom prisutnošću i potpunom vjernošću, uvijek, i u najtežim trenucima i onda kada ne razumije. „On je stalno okrenut Bogu, otvoren njegovim znakovima. Ne bi ni nama škodilo malo više šutnje, malo više sabranosti. Da bismo sve naše riječi i svako vanjsko očitovanje naše nutrine najprije dobro probrali u svom srcu. Naglost, nervoza, buka, nemir su karakteristike našeg doba. U sv. Josipu vidimo kako se odgovara na Božji poziv, s raspoloživošću, spremnošću, ali vidimo također koje je središte kršćanskoga poziva: Krist! Čuvajmo Krista u našem životu, da bismo čuvali druge, da bismo čuvali stvoreni svijet”, potaknuo je mr. Šreter.
Nakon mise bilo je cjelonoćno klanjanje pred Presvetim.
U nedjelju 18. ožujka nakon doručka put se nastavio prema Zaboku gdje je PKP zaključen euharistijskim slavljem koje je u župnoj crkvi Sv. Jelene Križarice predvodio rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. Željko Tanjić. Govoreći o ulomku pročitanog evanđelja, propovjednik je naglasio: „Do sada su samo Krstitelj, te Samarijanka i njezini sugrađani priznali Isusa univerzalnim Spasiteljem. Dolazak Grka, koji su najvjerojatnije pogani, najavljuje blizinu Isusova časa u kojem će s križa sve privući k sebi. Ako želimo vidjeti Božje lice, koje daje smisao, čvrstoću i vedrinu našem životu, onda moramo slijediti Krista, cijeli život zasnivati na susretu s Njim, na ljubavi prema Njemu i bližnjemu u kojemu možemo prepoznati Isusovo lice. U slušanju njegove riječi i naročito u Euharistiji upoznajemo lice Isusovo. Podijeliti, tražiti i svjedočiti Isusa u našem zajedništvu to nam treba biti putokaz u svim našim životnim situacijama. Isus za svakoga ima nadahnjujuću riječ. On najbolje zna kome, kako i što treba reći. Njegove riječi pogađaju ljudsku srž. Često su to vrlo jednostavne prispodobe kao što je usporedba o pšeničnom zrnu, koje mora umrijeti u zemlji da bi iz njega niknula klica bogata životom koja će jednom dati obilni rod. Time Isus govori o svome životu, ali i o našim životima”, rekao je. Posvjestio je kako se život dobiva darivajući ga i gubeći. „Isus umire na križu. Darivajući svoj život za sve uzdignut je sa zemlje, poput stabljike pšenice. Umirati sebi znači rađati se na novo. Jedino vjernik koji svaki dan umire sebi kadar je širiti Isusovu ljubav. On zapravo postaje svjedok po kojem drugi imaju pristup Isusu. Vjernik nije samo promatrač. On se potpuno povezuje s Isusom. To je put služenja Isusu. Zato najveća želja vjernika jest da ga Krist potpuno oblikuje, tako da postane drugi Isus”, zaključio je dr. Tanjić.
Na kraju euharistijskog slavlja organizatori su zahvalili svim sudionicima, a posebno svećenicima koji su mlade pratili na hodu.