U duhovno-glazbenom programu pod nazivom ‘Glazba tišine’ nastupio je ‘Ansambl Celeste’ koji čine: Hana Ilčić, sopran; Marta Brkljačić, sopran; Lucija Matković, alt; Marko Antolković, tenor; Fabijan Komljenović, bariton; Pero Prosenica, bas; Ida Marušić, orgulje te dirigentica i umjetnička voditeljica Jasenka Ostojić. Izveli su niz hrvatskih i armenskih tradicijskih duhovnih napjeva na skladbe Bacha, Bárdosa, Brucknera, Igreca, Tavernera.

Jasenka Ostojić program je satkala jednako od starih armenskih i hrvatskih duhovnih napjeva. Od domaćih publika je između ostalih mogla čuti Lešćanovu Zdrava Devica prema tekstu iz zbornika crkvenih napjeva Cithara octochorda iz 18 stoljeća, kao i Upravi korake moje A. Igreca. Na koncertu Glazba tišine kao središnji dio koncerta izveli su Psalam 22 na skladbu Jasenke Ostojić.

Umjetnici okupljeni u ansamblu donose tematske projekte u kojima se, poput svojevrsnog glazbenog teatra tumači glazbom, stihom, prozom i pokretom, obuhvaćajući puni umjetnički potencijal njegovih protagonista. Birani glazbeni brojevi u izvedbama ovog ansambla prožimaju se kroz pet stoljeća glazbene povijesti, od renesansne 1500. godine pa sve do današnjeg, suvremenog vremena i praizvedbi.  Jednako je široko postavljen literarni program, od pradavnog, arhaično zvučnog korijena starih jezika do neizbježnih klasika strane i domaće literature. Izvođači okupljeni u ansamblu studenti su pjevanja i alumni Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu.

Crkvu sv. Katarine Aleksandrijske na Trgu Katarine Zrinske, na zagrebačkom Gornjem gradu, koja danas pripada Župi sv. Marka, podigli su isusovci u XVII. stoljeću u sklopu kompleksa ruševnog dominikanskog samostana i male kapele. Godine 1620. položen je temeljni kamen nove crkve koja je posvećena 1632. godine. Isusovci su osnovali i otvorili prvu zagrebačku gimnaziju. Razvojem studija teologije i filozofije 1669., tadašnjoj Isusovačkoj akademiji priznat je status i povlastica sveučilišne ustanove čime započinje povijest današnjeg Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1773. crkva sv. Katarine predana je Župi sv. Marka, da bi 1874. postala sveučilišna crkva. Tako se u 2024. godini susreću i obilježavaju dva jubileja: 150 godina suvremenog Sveučilišta i 150 godina Akademske crkve sv. Katarine Aleksandrijske.

U svojoj povijesti koja broji gotovo 400 godina, Akademska crkva sv. Katarine pretrpjela je niz teških razaranja i oštećenja od požara i potresa te je u nekoliko navrata temeljito obnavljana i restaurirana. U potresima 2020. crkva je ponovno teško oštećena: u snažnom potresu 22. ožujka 2020., od svoda su se odvojile velike količine žbuke i štukature, a stradali su i bočni oltari. Potres 29. prosinca bio je po Crkvu još razorniji – gotovo cijeli svod iznad svetišta se urušio oštetivši, između ostaloga i misni oltar.

Akademsku crkvu sv. Katarine resila je izuzetno ugodna akustika te je bila, uz svoju temeljnu namjenu, drugi dom glazbenika, festivala i koncertne publike.

Dar za obnovu crkve sv. Katarine može se uplatiti na račun: HR4323600001102082265 s naznakom: pomoć za obnovu.