Održan maceljski križni put „Stopama pobijenih“
Foto: Damir Borovčak // Održan križni put „Stopama pobijenih“ od Đurmanc do Maclja
Đurmanec (IKA)
Više od stotinu hodočasnika iz Zagreba, Varaždina, Krapine i domaćih župljana iz Đurmanca odazvalo se tradicionalnom korizmenom križnom putu „Stopama pobijenih“ od željezničke postaje Đurmanec do Maclja u subotu 2. travnja.
U organizaciji Udruge Macelj 1945. pristigao je autobus hodočasnika iz Zagreba. I ove godine hodočašću su se pridružili hrvatski branitelji dragovoljci, a došli su i dvoje mlađih Hrvata iz iseljeništva, povratnici s Novog Zelanda i SAD-a. Hodočastili su i članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva i Marijanskog zavjeta za Domovinu te ravnateljica Sektora za žrtve Drugog svjetskog rata Ivona Paltrinieri, kao izaslanica iz Ministarstva hrvatskih branitelja.
Na početku je hodočasnike pozdravio župnik crkve Sv. Jurja u Đurmancu fra Vlado Mustač, koji je poveo hodočasnike od prve do treće postaje kod župne crkve, da bi se na kraju četverosatnog hoda ponovno priključio i hodočašće zaključio slavljem euharistije. Prva postaja molila se na željezničkoj postaji Đurmanec, gdje su partizani 1945. iskrcavali ratne zarobljenike, vezali ih žicom i u kolonama bez suđenja odvodili u smrt.
U četverosatnom hodu „Stopama pobijenih“ do crkve Muke Isusove u Maclju molitvu krunice predvodili su članovi Marijanskog zavjeta za Domovinu. Na ostalim postajama hodočasnici su bili samoorganizirani. U Donjem Maclju, kod sedme postaje, obitelji Pracaić i Mohorko priredile su za sve hodočasnike tradicionalnu okrjepu. Taj običaj je simbolično sjećanje na dane iz 1945. kad su žene ovoga kraja za okrjepu u kolonu iscrpljenih zarobljenika dobacivale kruh i vodu.
Tijekom četverosatnog hoda članovi Udruge Macelj 1945. su nastavili tradiciju tumačenja pojedinih postaja. Najprije na groblju u Đurmancu s osvrtom na nalaze najnovijih žrtava u Križanovom jarku, potom u Smiljanovoj Grabi podno Ilovca, kao i na području Lepa Bukva. Upravo na tom mjestu stradanja svećenstva i hrvatskog naroda, nedavno je započelo u privatnoj inicijativi raščišćavanje zaraslih i opustošenih dvaju bivših šumarskih objekata predratnog šumskog veleposjednika Freudenreicha. Te su zgrade u svibnju i lipnju 1945. služile kao logističko mjesto za pripremu i organizaciju zločina. Lepa Bukva je, naime, poznata kao stratište 21 svećenika i bogoslova te žrtava iz pet pronađenih jama na tom lokalitetu. Stoga se u Lepoj Bukvi nad jamom IV.D molila 12. postaja križnoga puta franjevca Bonaventure Dude, koji ga je napisao u spomen na maceljske žrtve.
Lokalitet Lepa Bukva najveće je skupno mjesto stradanja hrvatskog svećenstva. Po zapisu iz Franjevačke kronike samostana u Krapini, na grobnici stoji upisano: „Veri martyres pro fide et patria“ – Pravi mučenici za vjeru i domovinu. Ujedno je na grobnici za sve rodoljubne žrtve iz Drugog svjetskog rata također zapisano: „Kada mi trava prekrije grob, Majko, ne plači mi ti, Pamti da Hrvatska neće biti rob Nit’ će je nestati“. Na završetku križnog puta slavljena je i misa u crkvi Muke Isusove.