Prvo predavanje na simpoziju održao je profesor Matthias Perkams o temi „The Role of the Individual Situation in Aquinas’s Ethical Thought“. Profesor je naglasio da se Tomina etika uvelike oslanja na Aristotelovu etiku. Za razumijevanje procesa djelovanja, nužno je gledati djela pojedinca kao i prosudbe pojedinaca o kojima moramo raspraviti i vidjeti kako se ta djela mogu procijeniti pojedinačno kao sama djela i kako ih osoba sama procjenjuje. Kako bi objasnio važnost prosudbe, profesor je dao primjer krađe. Krađa je nedozvoljena, ali ako se ona primjerice dogodi u Crkvi, onda postaje još ozbiljnija od krađe po sebi. Zatim je govorio o povezanosti ljudskih zakona i božanskog zakona, kao i primjer različitog shvaćanja pravednosti navodeći lopova osuđenog na smrtnu kaznu gdje sudac smatra da je pravedno osuditi ga, a njegova obitelj smatra da je pravedno pustiti ga.

Sljedeće je predavanje održao profesor Joshua Farris o temi „Descartes, Thomas, and Modern Personhood“. Naglasio je da govor o prirodi osobnosti počinje iz dvije različite tradicije filozofske misli: platonističke i aristotelovske. Ta se diskusija u teologiji očituje u augustinovskoj i tomističkoj tradiciji. Rene Descartes je važna osoba u platonističko-augustinovskoj tradiciji misli, koji naglašava što znači biti osoba kao duša, duh ili nematerijalna supstancija. Kada razmatramo pojam osobe, moramo se više približiti Platonu, iako puno možemo dobiti i od Tome, jer se „ja“ strogo i u svojoj biti definira kao moja duša. Profesor je istaknuo da smatra da je problem „biti netko“, a ne „biti nešto“ najbolje rješiv kartezijansko-platonističkom tezom.

Prvo predavanje drugoga bloka održao je prof. dr. sc. Anto Gavrić o temi „Metafizika lijepoga kod Tome Akvinskoga“. Pitamo se koji su kriteriji po kojima prosuđujemo je li nešto lijepo. Toma je smatrao da je ljepota nešto što karakterizira stvarnost i biće kao takvo. Toma je govorio o ontološkoj dimenziji ljepote. On poistovjećuje dobro i lijepo te naglašava da se ta dva pojma samo pojmovno razlikuju. Uvjeti da bi nešto bilo lijepo su: cjelovitost, omjer i sjajnost. Tomina metafizika ljepote sastoji se od četiri koraka: um opaža biće, zatim spoznaje, biće, potom želi biće te se divi biću jer je ono lijepo, rekao je. Profesor Gavrić zaključio je da je ljepota nešto što uvijek ide uz biće kao takvo.

Predavanje „Suvremenost Lex rationis u moralnim i bioetičkim raspravama“ održao je prof. dr. sc. Vladimir Dugalić. Naglasio je da Tomu prvo treba promatrati kao teologa i mistika, a tek onda kao filozofa jer je njegova filozofija nadahnuta teologijom. Za Tomu Akvinskog izvor ljudskog dostojanstva jest u činjenici da je čovjek stvoren na sliku Božju. Isto tako, Stvoritelj je transcendentalni cilj prema kojemu stvoreno biće teži. Toma polazi od teološkog promišljanja o čovjeku. Svako stvorenje participira na Logosu, a čovjek nije netko drugi u odnosu na svoju narav. Toma Akvinski je smatrao da je moralni zakon participacija na vječnom božanskom zakonu, dok je naravni zakon udioništvo vječnog zakona u razumskom stvorenju. Naravni zakon, pak, jesu naravne sklonosti pretvorene u zapovijedi. Svoje utemeljenje naravni zakon pronalazi u naravnim sklonostima, posebice u dobru i istini. U svojem djelovanju čovjek nužno očituje voljnost, istaknuo je prof. Dugalić.

Prof. dr. sc. Stjepan Radić govorio je o temi „Razboritost kao djelatni princip praktičnog uma u ćudorednom učenju sv. Tome Akvinskoga: Akvinac onkraj etičkog rigorizma“. Toma Akvinski je, po uzoru na Aristotela, razlikovao teoretski i praktični dio duše. Praktični je um nadležan za istinu dobra i izbjegavanje zla. Zlo je, prema Tomi Akvinskom, manjak dobra i izričaj suprotnosti s vječnim božanskim zakonom. Neosporno je to da je Toma aristotelovac, ali ima u svojem učenju elemente platonizma. Za Tomu, vječni i ljudski zakon su ujedinjeni. „Dobro treba činiti, a zlo izbjegavati.“ Toma govori i o slobodi volje. Kao što je duša forma tijela, tako je volja forma za aktualizaciju slobode, istaknuo je. U zaključnom dijelu je prof. Radić naglasio da je za Tomu važna i razboritost. Smatrao je da kršćansku razboritost vode ljubav i žrtva prema bližnjemu, a razboritost daje konačni sud nama samima. Za kršćansku su razboritost potrebni strast, pozornost i tjeskoba da se ne učini zlo, kazao je te naglasio da, po uzoru na svetog Tomu Akvinskog, u svakoj situaciji treba biti razborit.

Uslijedilo je predavanje dr. sc. Gregorya Scotta Thellmana o temi „Proclamation, Charge and Promise: Aquinas’ Lectura super Matthaeum in Conversation with Contemporary Exegesis on Matthew 28:16–20“. Teološki gledano, Toma Akvinski je bio jedna od najvažnijih osoba u zapadnoj filozofiji i kršćanskoj teologiji. Za razliku od njegove Summe i komentara na Aristotela, njegovi komentari Svetog pisma su relativno zapušteni i nepoznati. Toma je objavljivao mnoge radove na temu proroka, Joba, Tužaljki, Evanđelja, osobito Pavlovskih spisa. U svim kanonskim Evanđeljima samo Matej govori o pojavi uskrsnuća na gori u Galileji. Toma proučava latinsku Vulgatu jer nije poznavao grčki i hebrejski jezik, no bio je svjestan da postoje drugi prijevodi Svetog pisma. Njegova egzegetsko-teološka čitanja te poznavanja otaca znatno doprinose razumijevanju Matejevog evanđelja, poručio je predavač.

Dr. sc. Ivan Benaković govorio je o temi „Sv. Toma Akvinski i njegova uporaba svetopisamskih tekstova u tumačenju nauka vjere u svrhu izgradnje kreposnog života“. Istaknuo je važnost konstitucije Dei Verbum o Svetom pismu kao duši teologije. Referencira se na Tomu kao učitelja Pisma. Važno je napomenuti Tomine komentare na biblijske tekstove, osobito na Joba i Evanđelja. Dr. sc. Benaković je tumačio određene dijelove iz Summe te zaključio da je Sveto pismo pravi putokaz prema kreposnom životu.

Posljednji blok predavanja otvorio je prof. dr. sc. Hrvoje Relja s temom „Tomistička metafizika bitka sučelice metafizici biti“. Govorio je o načinima poimanja bića u metafizici bitka i metafizici biti. One karakteriziraju dvije filozofske škole 13. stoljeća, dominikansku sa njezinim predstavnikom Tomom Akvinskim (ujedno i začetnik metafizike bitka), te franjevačku koju predstavljaju sveti Bonaventura i blaženi Duns Scot s dvjema osnovnim metafizikama biti. Problematika je bila pronalazak načina izricanja strukture bića. U svome izlaganju, prof. Relja predočio je razlike u poimanju biti, bitka i bića kod prethodno spomenutih autora. Tomina metafizika, za razliku od sv. Bonaventure i bl. Duns Scota, zahvaća i izriče bitak u njegovoj izvornosti, čime istinski objašnjava metafizičku strukturu bića. Naime, navedeni predstavnici franjevačke škole su uvođenjem pojma postojanja, uspjeli stvoriti model koji metafizički opisuje stvorenost bića, ali ne i stvarnu strukturu bića, istaknuo je.

Predavanje o temi „Bernhard Welte i promišljanje u susretu s misliocem – sv. Toma Akvinski i rasprava o dobru i zlu“ održala je dr. sc. Suzana Maslać. Temelj njezina izlaganja bila su dva predavanja koja je Bernhard Welte održao 1959. i 1963. godine, a koja govore o zlu i dobru i koja su proizašla iz Welteova tumačenja Tome Akvinskoga. S obzirom na usku povezanost između ta dva pojma u tomističkom tumačenju dobra i zla, predavačica je na taj način približila njihov suodnos i važnost, i to kroz prizmu Welteove filozofije religije. Zaključila je riječima da je odnos između dobra i zla kompleksan, te da bi Welte rekao da treba poći od odnosa Boga kao apsolutnog dobra prema zlu koje mu uvijek stoji nasuprot. Jer „ako postoji zlo, postoji Bog. Naime, zla ne bi bilo kada ne bi bilo poretka dobra; zlo se sastoji u njegovu lišavanju. No, tog poretka ne bi bilo kad ne bi bilo Boga“, rekla je.

Posljednje predavanje na simpoziju održao je prof. dr. sc. Josip Berdica o temi „Toma Akvinski u ogledalu đakovačkog Glasnika/Vjesnika: odabrane filozofijske teme“. Profesor je naglasio da Toma Akvinski zauzima važno mjesto u Vjesniku današnje Đakovačko-osječke nadbiskupije. Istaknuo je da je Vjesnik prožet bogatom teološkom mišlju i filozofskom refleksijom nad kojom su dominirali snažni teološki i filozofski autoriteti vremena u kojem je časopis izlazio. Glasnik/Vjesnik nije propuštao niti tekstove samoga Učiteljstva Crkve po pitanju Tome i njegovog nauka. Tako možda i najznačajniji suvremeni tekst Učiteljstva kojega nalazimo u Vjesniku o Tomi Akvinskom jest enciklika pape Lava XIII. Aeterni Patris koja se donosi u rujnu 1879. godine, dakle svega mjesec dana nakon njezine službene objave. Premda na latinskom, riječ je o enciklici kojom se Tomina „zlatna mudrost“, kako je opisuje papa Lav XIII., očituje u njegovom poštivanju i uvažavanju svetih učitelja čija je učenja Toma sabrao i okupio u jedno, rasporedio u divan red, te ga je velikim dodacima tako povećao, da se zasluženo i s pravom smatra jedinstvenom obranom i dikom Katoličke crkve. U predavanju je profesor pročitao više citata o Tominoj filozofiji objavljenih u Vjesniku.