Na početku je generalni vikar poručio da su se okupili kako bi prikazali misnu žrtvu za stradale župljane, kao i za sve poginule branitelje s toga područja. „Predajemo Gospodinu njihove duše, moleći ga da im on bude vječna nagrada i mir, a njihovim obiteljima i suborcima te svima nama neka udijeli utjehu i snagu“, poručio je.

U homiliji je govorio o smislu žrtve, odnosu prema nepravdi i nasilju te kršćanskoj obvezi molitve za pokojne, ali i za obraćenje počinitelja zločina.

Na početku propovijedi istaknuo je da se uz spomen na stradale povezuju slike patnje, prekinutih mladosti, porušenih domova i dugotrajne boli. Govoreći o pitanju smisla stradanja, naglasio je da odgovor treba tražiti u vjeri. „Zato smo danas došli pred oltar, došli smo pred križ Kristov, jer jedino u svjetlu vjere ova žrtva dobiva svoj puni, vječni smisao“, rekao je generalni vikar.

Potom je izdvojio tri, kako je rekao, velike i sudbonosne istine koje vjernici trebaju ponijeti sa sobom. Prvu je povezao s Božjim strpljenjem i pobjedom nad zlom. Govoreći o odnosu dobra, zla, istine i pravde, upozorio je da zlo može prividno izgledati snažnije od dobra, ali da takvo stanje nije konačno. „Bog nikada ne dopušta neko zlo, a da iz njega ne može izvesti dobro“, kazao je te dodao da, koliko god ljudska povijest bila iracionalna, Bog ima zadnju riječ.

Posebno se osvrnuo na kršćansko shvaćanje patnje i smrti, ističući povezanost Kristove muke i uskrsnuća. „Otajstvo križa uvijek u sebi skriva uskrsnuće“, rekao je te, govoreći o stradalima, poručio da njihova smrt nije kraj. „Naši stradali nisu izgubljeni u ništavilu, oni su u rukama Boga koji iz svake smrti izvodi novi život“, istaknuo je propovjednik.

Drugu istinu povezao je s nasljedovanjem Krista u suočavanju s nepravdom. Podsjetio je na Isusove riječi „Pođi za mnom“ te istaknuo da nasljedovanje Krista podrazumijeva prihvaćanje njegova odnosa prema nepravdi i nasilju. Govoreći o Kristovoj muci, citirao je proroka Izaiju: „K’o janje na klanje odvedoše ga, no usta svoja ne otvara.“ Pritom je naglasio da Isus ne odgovara mržnjom na mržnju niti nasiljem na nasilje, nego sud prepušta Ocu. „On sve prepušta Milosrdnom Sucu“, rekao je generalni vikar, ocijenivši takav stav „vrhuncem kršćanske zrelosti kojoj smo pozvani“.

Treću istinu usmjerio je prema kršćanskoj dužnosti u sadašnjosti. Istaknuo je da okupljanje na misi nije samo čin prisjećanja na prošlost, nego i molitva za pokojne. „Mi nismo ovdje samo da bismo se sjećali prošlosti. Mi smo ovdje da molimo“, rekao je istaknuvši dvije nakane. Prva je molitva za poginule branitelje i civilne žrtve, za koje je pozvao vjernike da mole s neizmjernom zahvalnošću i ljubavlju, tražeći za njih vječni mir, a druga se odnosi na počinitelje zločina. Propovjednik je istaknuo da kršćanska poruka uključuje i molitvu za njihovo obraćenje. „Vođeni Kristovim duhom, mi danas činimo i onaj najteži kršćanski iskorak: molimo za obraćenje onih koji su činili zločine“, poručio je.

Dodao je da je cilj takve molitve obraćenje čovjeka i pobjeda Božje milosti nad grijehom: „Molimo da Božje svjetlo dotakne njihovu savjest, jer obraćenje grešnika je najveća pobjeda Božje milosti nad tamom grijeha.“

Na kraju propovijedi generalni vikar pozvao je okupljene da nakon mise nastave živjeti u vjeri i nadi u uskrsnuće. „Otiđimo odavde utješeni istinom da nijedna suza i nijedna žrtva ugrađena u slobodu domovine nije uzaludna pred Bogom“, zaključio je propovjednik, a prenosi Ured za odnose s javnošću, pisanu baštinu i tisak Požeške biskupije.