Zagreb, (IKA) – Komemoracija generalu Slobodanu Praljku održana je 11. prosinca u prepunoj dvorani „Vatroslav Lisinski” u Zagrebu u organizaciji Hrvatskoga generalskog zbora. Ondje su došli mnogi njegovi prijatelji i suborci iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Uz zamjenika predsjednika HDZ-a i potpredsjednika Hrvatskog sabora Milijana Brkića, potpredsjednika Vlade i ministra obrane Damira Krstičevića, ministra hrvatskih branitelja Tomu Medveda, došli su mnogi drugi saborski zastupnici, političari i ugledni gosti iz javnog i društvenog života.
Komemoracija je započela Gundulićevom Himnom slobodi čije je stihove pročitao glumac Dragan Despot. Zatim su o životu i značenju generala Praljka govorili saborski zastupnik HDZ-a Miroslav Tuđman, Zlatko Vitez, glumac i dugogodišnji prijatelj generala Praljka, te predsjednik Hrvatskoga generalskog zbora Pavao Miljevac. U sklopu programa ženska klapa Narenta iz Mostara izvela je nekoliko pjesama.
U popodnevnim satima misa zadušnica za pokojnog generala Praljka služena je zavjetnoj u crkvi Sveta Mati slobode na Jarunu. Misno slavlje predvodio je vojni biskup u RH Jure Bogdan u koncelebraciji sisačkog biskupa Vlade Košića, provincijala salezijanske provincije don Peje Orkića, župnika don Ante Vasilja i dvadesetak svećenika. Misno slavlje animirala je ženska klapa Drača iz Mostara.
Uz brojni vjerni puk koji je crkvu ispunio do posljednjega mjesta na misi zadušnici bili su nazočni mnogi predstavnici generalskog zbora, invalidi Domovinskog rata, branitelji i drugi ugledni gosti.
Na početku propovijedi biskup Bogdan obratio se riječima: „Ožalošćenoj obitelji, rodbini, prijateljima i znancima, Hrvatskome generalskom zboru, svima koji su pogođeni iznenadnom smrću Slobodana Praljka, generala Hrvatske vojske, izražavam sućut. Suosjećamo s Vama u Vašoj boli. Želimo i molimo da Vam naša ljudska blizina i molitva za njegovu dušu, ublaže bol i olakšaju patnju. Njegova smrt nas je iznenadila. Za nijednu smrt nismo nikada dovoljno spremni, poglavito kad je ona iznenadna”. Zatim je biskup rekao da „završetak zemaljskog života Slobodana Praljka u haškoj sudnici, u trenutku izricanja teške presude za šestoricu hrvatskih uznika i kvalifikacija za njih i za njega osobno, i potom usklik ‘Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu!’ ostat će zabilježeni u analima svjetskih sudova i sudovanja, ma kako je željeli omalovažiti, utišati i zanijekati. Njegova gesta, usklik i slika obišli su svijet. Izravno su ubilježeni u kolektivnu memoriju svjetskog pravosuđa. I koliko god izgledaju kao točka na rečenici jednoga pravnoga postupka i jednoga života, to nisu. Da paradoks bude veći dogodilo se to ‘u hramu svjetske pravde’ gdje bi, koliko god to bilo zahtjevno i teško, koliko toliko objektivna pravda morala biti zadovoljena”.
Biskup je nastavio da „pod dojmom završetka njegova zemaljskog života, spontano razmišljamo o ljudskome životu, o vlastitome životu, o kršćanskim načelima čuvanja i zaštite života. ‘Svatko je za svoj život odgovoran pred Bogom koji mu ga je darovao. On ostaje vrhovni gospodar života. Mi smo dužni prihvatiti život sa zahvalnošću i davati ga njemu na čast a sebi na spasenje. Upravitelji smo a ne vlasnici života koji nam je Bog povjerio. Njime ne raspolažemo’ uči nas sveti papa Ivan Pavao II. Glede vječnog spasenja duše onih koji su sami sebi oduzeli život Crkva izričito naučava: ‘Ne treba očajavati glede vječnog spasa osoba koje su same sebe umorile. Bog im može, putovima koji su samo njemu znani, pružiti priliku spasonosnog kajanja. Crkva moli za one koji su si oduzeli život'”.
„’Vijest o presudi hrvatskim generalima iz Bosne i Hercegovine (napisao je u pastirskome pismu zadarski nadbiskup Želimir Puljić 30. studenoga ove godine) duboko je potresla Hrvate u BiH, kao i žitelje diljem Hrvatske koja je od početka podržavala osnivanje tog međunarodnoga sudišta, jer je bila izložena nemilosrdnoj agresiji jugoslavenske vojske i srpskih paravojnih formacija. No, kao što znamo na tom sudištu događali su se veliki ‘politički lomovi’ jer, ono je osnovano da bude ‘u službi politike’. A kao ‘politička ustanova s određenim ciljevima’, kako piše u ‘Haškoj formuli’ (V. Starešina) stjecalo se dojam kako se Hrvatsku ‘haškim sudom ucjenjivalo’ i vršilo pritisak. Razumljivo je onda zašto je pokojni kardinal Franjo Kuharić savjetovao odgovornima u javnom životu neka se ni pred kim ‘ne klanjaju i ne daju ucjenjivati’. Ni kreditima, ni obećanjima, ni ulaskom u Europsku uniju. ‘Sloboda se ne prodaje ni za kakvo blago’, ostavili su nam stari Dubrovčani trajnu opomenu u kamenu”, rekao je biskup i potom nastavio: „Na sami dan Haške presude, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti priopćila je da je ‘presuda haškog suda šestorici Hrvata iz BiH nepravedna, da nije utemeljena na povijesnim činjenicama i neće pridonijeti pomirenju, te da u ratnim događanjima u BiH s hrvatske strane nije postojao udruženi zločinački pothvat’ (Hina, 29.11.2017.)”.
Zapitavši „što nam je činiti”; biskup je rekao: „Više nego ikad osjećamo kako nam je sada potrebno mirno, dostojanstveno i hrabro nastaviti svjedočiti za istinu. Isto tako, osobno i zajednički moliti. Mi smo kršćani i mi čvrsto vjerujemo u Božji sud i Božju pravdu. Božji sud je različit od ljudskih sudova po svojoj apsolutnoj pravednosti i transparentnosti, ali i velikoj Božjoj ljubavi i milosrđu. U toj vjeri smo kršteni i odgojeni. U toj vjeri smo danas ovdje okupljeni oko Gospodnjeg oltara u crkvi Sveta Mati slobode… Samo za jednog čovjeka je Isus rekao ‘Za ovog bi bolje bilo da se ni rodio nije’. Molimo danas za dušu pokojnog Slobodana Praljka. To je razlog našeg dolaska u ovu crkvu. Prepuštamo ga milosrđu Božjemu. Neka dobri i milosrdni Bog primi sve dobro koje je on za zemaljskoga života učinio”. „Kao što smo činili u tijeku rata i agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, kada smo žarko sklapali ruke i čvrsto se držali zajedno i danas molimo zajedno. Usprkos ogromnih patnji i stradanja u vrijeme rata, imali smo visoki stupanj povjerenja i zajedništva, suradnje i solidarnosti. To je bilo okrunjeno slobodom i nezavisnošću zemlje, premda su se tomu protivili brojni svjetski političari. Tomu su najviše pridonijeli naši branitelji i generali na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom, brojni vjernici svojim molitvama i svećenici utješnim riječima, sakramentima te karitativnom i duhovnom potporom”. I sada kao vjernici imamo pravo i obvezu moliti se i boriti za pravdu i istinu. Preporučimo stoga u molitve uznike Hrvate u Haagu s njihovim obiteljima. Uključimo u molitve sve ranjene, nestale i ponižene diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine i svijeta. Neka Gospodar povijesti i ljudskih sudbina daruje svoju pomoć i utjehu svima koji pate i trpe zbog nepravde, te svim progonjenima diljem svijeta udijeli pravi mir srca koji jedino on može darovati”, zaključio je biskup Bogdan.