Za žrtve pokopane u gori Kalnik vijenci su položeni kod spomen križa u šumi iznad Leskovca Topličkog, a u spomen na jedanaest hrvatskih branitelja Župe Svibovec stradalih u obrani Hrvatske u Domovinskom ratu, vijenci su položeni i svijeće zapaljene kod spomenika ispred Osnovne škole, nakon koje je u crkvi Sveta tri kralja misu zadušnicu za poginule, mučene i ubijene hrvatske vojnike i civile stradale u ratovima 20. stoljeća i progonima totalitarnih režima i vlasti, predvodio preč. dr. Mario Kopjar, predstojnik Ureda za liturgijski pastoral i crkvenu arhitekturu Varaždinske biskupije.

Zahvalu župljanima Župe Sveta tri kralja Svibovec i bolesnom župniku vlč. Jurju Kopjar, za očuvanje uspomene na žrtve ratova i progona uputio je Franjo Talan, predsjednik Društva, a izrazio je nadu da će se ekshumirane žrtve grobišta u dogledno vrijeme dostojanstveno i sa sprovodom pokopati. Zahvala za vođenje brige o prešućivanim žrtvama i grobištima upućena je Ministarstvu hrvatskih braniteljima, gradu Varaždinske Toplice i udrugama prisutnim na komemoraciji, a potom je zbog nemogućnosti dolaska pročitano i pismo pristiglo iz Ureda Predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović.

Spomen na poginule u ratovima 20. stoljeća i žrtve stradale od totalitarnih režima, među kojima su bili svibovečki župnik vlč. Josip Lesjak i učiteljica Štefanija Belošević, odvedeni od partizana potkraj Drugog svjetskog rata, završio je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomenika prešućivanim žrtvama Župe Svibovec na groblju pored crkve. U ime Ministarstva hrvatskih branitelja vijenac su položile Tanja Antunović Hadžić i Kristina Vešligaj, iz Sektora za žrtve Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, a odavanju počasti bilo je prisutno i izaslanstvo grada Varaždinskih Toplica na čelu s gradonačelnicom Dragicom Ratković. Sjećanju na žrtve bili su prisutni i članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva iz Zagreba, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata iz Petrijanca, predstavnici Udruge branitelja HOS-a Međimurske županije, Društva za obilježavanje grobišta žrtava komunizma iz Čakovca i članovi obitelji stradalih.

Hrvatsku himnu uz pratnju na orguljama Antuna Pokosa, izveo je zbor Župe Sveta tri kralja Svibovec, koji je skladnim pjevanjem animirao misno slavlje, a nakon zajedničke molitve na groblju, uspomena na žrtve završila je pjesmom „Rajska Djevo, kraljice Hrvata“, autora p. Petra Perice, kojeg su na otočiću Daksa po zauzimanju Dubrovnika 1944. godine ubili partizani zajedno s više desetaka uglednih Dubrovčana. Hotel Josipova kupelj nakon rata vlast je srušila, a iz materijala razrušenog hotela, između ostalih, u radnim akcijama sagrađen je Zadružni dom u Tuhovcu.

Potkraj rujna 1943. godine partizanske snage napale su i zauzele Varaždinske Toplice i u akciji koja je završila 29. rujna zarobili više od stotinu ljudi. Na adresi http://www.antifasisticki-vjesnik.org/hr/kalendar/9/28/25/, spominje se da je zarobljeno 166 neprijateljskih vojnika. Većinu zarobljenika koji su se nalazili u Hotelu Josipova kupelj poveli su prema istoku gdje su ih u jednom dvorištu u naselju Jalševec vezali žicom i potom uz batinanja vodili dalje cestom prema Ludbregu. Kolonu zarobljenika potom su u Leskovcu Topličkom skrenuli prema brdima Kalnika te ih na predjelu Kruška, na lokalitetu Višograd, oko dva kilometra od mjesta, u dvije jame koje su prethodno mještani obližnjeg naselja natjerani od partizana morali iskopati, strijeljali. Nakon završetka, kad je pucnjava prestala, iz jedne jame uspio se iz mase mrtvih i umirućih tijela izvući jedan mladić i potrčati prema vrhu brijega. Sudionici „akcije“ pucali su za njim, ali ga nisu uspjeli pogoditi. Odjeven samo u donje rublje i uspio je bosih nosu doći do naselja Drenovec gdje ga je prihvatila jedna obitelj na kraju sela. Nakon što su ga nahranili, obukli i obuli, zbog opasnosti da ga tko od sumještana ne vidi i nehotice oda, i tako prouzroči životnu opasnost kako za njega tako i cijele obitelji, smjestili su ga u brvnari u kojoj su držali pure. Po odlasku partizana iz toga kraja, početkom 1944. godine, mladić je otišao kući u Novigrad Podravski. Nakon završetka rata za tu humanu gestu saznala je i OZN-a, pa su na ispitivanju i zatvoru završili otac i sin koji su pomogli nesretnom mladiću. Grobište Kruška ekshumirano je u studenome 2014. godine po programu Povjerenstva za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava Drugoga svjetskog rata i groblja poslijeratnog razdoblja koje djeluje u sastavu Ministarstva hrvatskih branitelja. Izvađeni posmrtni ostaci 72 osobe prevezeni su u Zagreb na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku na daljnju obradu.

Kod partizanskog napada na Hotel Josipova kupelj kojeg su partizani uz pomoć vatrogasne štrcaljke polili benzinom i zapalili, jedna grupa branitelja uspjela je iz goruće zgrade izaći kroz otvore iz kojih je isticala iskorištena termalna voda te uz rijeku Bednju krenula prema zapadu i bila uhvaćena i sprovedena do naselja Čurilovec gdje su mučeni i potom sprovedeni povrh naselja, poubijani i pokopani. Po odlasku partizana početkom 1944. godine mještani su tijela ubijenih iskopali, zamotali ih u plahte i na zaprežnim kolima odveli na groblje u Kalničku Kapelu, te ih u kutu uz ogradu samog groblja i pokopali. Dio zarobljenih žrtava kod zauzimanja Varaždinskih Toplica pokopan je i na nekim drugim lokacijama.

Uz 60. obljetnicu prvih masovnih partizanskih likvidacija na području sjeverne Hrvatske, rukovodstvo Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaždina i članovi udruge Hrvatski domobran Varaždinske Toplice podigli su spomen križ na grobištu iznad naselja Leskovec Toplički, koji je 28. rujna 2003. godine blagoslovio blagopokojni mons. Marko Culej, prvi varaždinski biskup. Spomen križ na grobu žrtava iz Čurilovca blagoslovio je na svetkovinu Svih Svetih 2009. godine vlč. Stjepan Makar, župnik iz Ljubešćice, a u spomen na žrtve komemoracije se priređuju i narednih godina.