S. Silvana podsjetila je da je u tijeku Jubilejska godina te da je papa Franjo izrazio želju da ona svima bude prilika za oživljavanje nade. „Pokušat ćemo otkrivati sjeme nade posijano na putovima našega vlastitog života jer suvremeni čovjek, a vjerujem i naš pogled, zna biti pomalo zamagljen strahom, nesigurnošću, patnjom i gubicima. I onda u tim krhotinama i pukotinama ljudskih stradanja koja prožimaju naš svijet, pa možda i naš život, teško možemo prepoznati ono sitno sjeme nade koje je posijano u srcu svakog čovjeka, pa i u našem osobnom srcu“, kazala je.

Kako bi približila biblijski put nade, s. Silvana izabrala je tri biblijska teksta; ulomak iz Knjige proroka Ezekiela (Ez 12,1-6), iz Knjige Propovjednikove (Prop 3,1-14) te izvješće o Isusovoj muci iz Markova evanđelja (Mk 15,33-39).

Upućujući kako u Svetom pismu nema iskustva obraćenja, ponovnog početka ili ulaska u nešto novo ako se ne dogodi izlazak, predavačica je uputila na iskustvo proroka Ezekiela, kojega je Bog pozvao da spremi izgnanički zavežljaj i narod u izgnanstvu pozove na novi izlazak, „izlazak iz zatvorenosti u prošlost koja je prožeta nevjernošću prema Bogu i njegovoj ljubavi, i na ulazak u budućnost, ali taj ulazak se ne može dogoditi bez prihvaćanja sadašnjosti, bez suočavanja sa sobom i istinom o samome sebi“.

Nastavljajući izlaganje, s. Silvana uputila je kako je u tom izlasku potrebno otkriti sjeme nade te je uputila na ulomak iz Knjige Propovjednikove koje započinje riječima: „Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom ima svoje vrijeme“ te je istaknula potrebu otkrivanja ljepote i nade u fragmentarnosti i monotoniji života, kao i u bezbrižnom hodu naprijed odnosno u onome što živimo i što nam je dano. Pojašnjavajući razliku između kronosa i kairosa, s. Silvana je istaknula: „Bog nam daruje milosno vrijeme, privilegirano vrijeme unutar naših dana, unutar prolaska sati… Treba tražiti mogućnosti koje nam Bog daje, tražiti svoje milosno vrijeme u tome što imamo – sjeme nove nade…“

Osvrćući se na Markovo izvješće o Isusovoj muci – koje je različito od ostalih izvješća, istaknula je: „Križ u Evanđelju po Marku najveća je objava Božjega i čovjekova lica i zapravo ispunjenje čovjekovih nadanja. Jer u križu, koji je znak Božje nemoći i svemoći, nijedna suza nije uzalud prolivena, nijedan vapaj nije zaboravljen i nada nije izgubljena.“ Obratila se potom prisutnim članovima udruga i rekla: „Evo vi koji ste članovi udruga, ali i vi koji niste, a večeras ste ovdje – željela bih vas pozvati da budete hodočasnici nade i da pođete ususret braći i sestrama, posebice onima kojima je raspeti utisnuo obrise svojega lica, i da na tim putovima susreta, izlaska iz samih sebe, možete ne samo otkrivati, nego i sijati sjeme nade… Budete hodočasnici nade na putovima raspetih ovoga svijeta.“

Duhovna obnova nastavljena je kratkom razmjenom mišljenja koju je moderirao vlč. Vuković, a po završetku sve prisutne pozvao je na Hod za život koji će se u Osijeku održati u subotu, 17. svibnja.