Susret je započeo zajedničkom pjevanom molitvom Srednjega časa u kapeli Milosrdnog Isusa nakon kojeg je uslijedilo pokorničko bogoslužje koje je održao svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. Ivica Raguž.

Vlč. Raguž okupljenima je govorio o „mlakoj osrednjosti“, potaknuvši svećenike da mole za „novu snagu Duha Svetoga koja će ih osloboditi napasti mlake osrednjosti“ uz pomoć molitve Gospodnje.

Pojašnjavajući molbenice Gospodnje molitve, predavač je istaknuo je kako „Oče naš koji jesi na nebesima“ redovito podsjeća na to kako su svi izgubljeni sinovi koji su sagriješili protiv nebeskog Oca. Nadalje „sveti se ime tvoje“ zaziv je uperen protiv oholosti, grijeha u kojem sebe smatram višim od drugoga, a sv. Pavao potiče da druge smatram višima od sebe. Zaziv „Dođi kraljevstvo tvoje“ usmjeren je protiv zavisti, razarajućeg grijeha u kojem dobra koja se imaju se pripisuju sebi umjesto Bogu, a onaj koji tako moli želi da kraljevstvo Božje dođe kod svakoga čovjeka i da svatko bude spašen.

„Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji“ zaziv je koji poziva na borbu protiv srdžbe. Zaziv protiv lijenosti je „kruh naš svagdašnji daj nam danas“ i svećenici su „dužni moliti Boga za kruh njegove riječi i euharistijski kruh kako bi se mogli suprotstaviti svakom obliku potištenosti i tjeskobe hraneći se kruhom živim“, rekao je.  „Otpusti nama duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim“ usmjeren je protiv škrtosti, a svi su pozvani biti velikodušni u materijalnom, a još više u praštanju prema onima koji su ih uvrijedili ili im nanijeli zlo da tako i sami mogu primiti oproštenje. Konačno, „ne uvedi nas u napast nego izbavi nas od zla“  zaziv je protiv tjelesnih navezanosti i užitaka kako bi slobodni od neumjerenosti u jelu i piću te bludnosti mogli otkriti slatkoću Božje riječi. Nakon nagovora svećenici su imali priliku za sakrament ispovijedi.

Radni dio rekolekcije započeo je predavanjem vlč. Raguža na temu „Svećenik i krepost sućutnosti“ u kojem je predavač govorio o sućutnosti, odnosno supatnji kao „bolesti duše“ koja je potrebna i čiji uzor svećenik može pronaći u Kristu koji plače nad Jeruzalemom. „Supatnja je sveti nemir i taj nemir, odnosno tuga, znak su istinske supatnje i ljubavi prema bližnjem. Svećenik i biskup pozvani su moliti za svoje vjernike i u tom kontekstu supatiti znači uzimati grijehe svoje zajednice i smatrati ih svojima. Također su pozvani u supatnji optuživati sebe zbog grijeha svojih bližnjih te nositi patnje i slabosti duša koje su im povjerene. Prvi uvjet supatnje jest razmatranje Kristove patnje, njegova križnog puta, a da bi čovjek bio u supatnji potrebno je svoje tijelo učiniti patničkim, odnosno pokorničkim“, naglasio je vlč. Raguž.

Nakon predavanja nadbiskup Zdenko Križić iznio je aktualnosti iz mjesne Crkve, a generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjo Frankopan Velić uputio je obavijesti iz Ordinarijata o proslavi blagdana sv. Dujma i slavlju sakramenta potvrde. Susret je završio zajedničkom molitvom Anđeo Gospodnji.