Predvoditelj duhovne obnove bio je duhovnik Zavoda p. Alan Modrić. Nagovor kojim je započela duhovna obnova naslovio je „Idi iz zemlje svoje“, referirajući se na Post 12, 1-2 te na Heb 11, 8 gdje se govori o pozivu kojeg je Bog uputio Abramu te vjeri kojom je on odgovorio na Božji poziv. Na početku je predstavio Abrama kao jednostavnog i priprostog pastira, čovjeka koji je živio smirenim sjedilačkim životom, no i čovjeka koji je u staračkoj dobi bio spreman poslušati Božji poziv, napustiti sigurnost svoga doma, krenuti u neizvjesnost te postati Abraham, praotac triju jednobožačkih religija svijeta – kršćanstva, islama i judaizma.

Potom je nadodao kako je Abrahamov poziv dobro uzeti na razmatranje na početku još jedne akademske godine upravo jer je akademska godina poziv i prekretnica baš kao što se Abrahamovim pozivom dogodila epohalna prekretnica čovječanstva. Božji poziv Abrahamu je aktualan, istaknuo je p. Modrić, i za novopridošle studente, tj. one koji su poput Abrahama otišli iz svoje zemlje, ali i za one koji su se nakon ljetnog odmora ponovno vratili u akademski kontekst.

U središnjem dijelu nagovora, uzevši kao uzor praoca Abrahama, p. Modrić razložio je četiri bitne krjeposti koje bi bilo poticajno gajiti u akademskoj godini koja je započela. Prva i najvažnija krjepost jest vjera. Kao što je Abraham po snazi vjere pronašao milost poslušnosti i poticaj da napusti zavičaj i zaputi se u nepoznato, tako bi vjera i pouzdanje u Gospodinovo obećanje da će uvijek biti s nama, trebala biti u temelju poziva svakog svećenika-studenta koji se u Rimu, poput Abrahama, također nalazi u nepoznatom i neizvjesnom.

Druga krepost na kojoj treba raditi kako bi život u Rimu prošao u većoj proslavi Boga jest, kaže p. Modrić, strpljivost. Beskrajna Božja strpljivost prema palom čovjeku, treba biti uzor naše strpljivosti u odnosu na brata čovjeka. Niti u Zavodu sv. Jeronima ne smije ponestati strpljivosti barem u trostrukom pogledu: prema onom što je dano i određeno, tj. prema okruženju u kojem se živi i studira, prema osobama s kojima se živi i studira i prema onom što se studira.

Treća krepost koju bi bilo dobro gajiti na zdravi i kršćanski način u sljedećoj akademskoj godini jest dobronamjerni humor, odnosno šaliti se u bratskom duhu na tuđi i još više na vlastiti račun, a time pokazati da ne uzimamo sebe preozbiljno, nego da smatramo život ozbiljnim.  Znati se našaliti na svoj račun ili prihvatiti šalu na svoj račun, kaže p. Modrić, znak je zrelosti, jer odražava sposobnost objektivnog gledanja na sebe, znajući kako u svima nama ima i dobra i zla, plemenitog i niskog, svetog i grešnog. Posljednja krepost koja je važna za ovogodišnji duhovni rast jest višedimenzionalna jakost. Pritom je istaknuo kako je bitno voditi računa o fizičkom i psihičkom zdravlju, o rastu u moralnoj jakosti, a usto i biti uvjeren u vlastitu vrijednost.

Nakon nagovora uslijedila je mogućnost pristupanja sakramentu ispovijedi i osobnoj molitvi, a potom su svi sudionici duhovne obnove proslavili  euharistijsko slavlje koje je predslavio rektor Đurin, dok je homiliju izgovorio p. Modrić referirajući se na značaj sv. Pape Ivana Pavla II. te na naviještenu Prispodobu o smokvi (Lk 13,1-9). Da bi istaknuo kolika je povijesna važnost sv. Ivana Pavla II., p. Modrić istaknuo je nekoliko statističkih podataka iz kojih je vidljiva velika popularnost ovog sveca.

Usto, povezao je njegovu osobu naviještenom prispodobom koju je moguće čitati na dvojaki način. S jedne strane, sv. Ivan Pavao II. također je bio grešan čovjek koji je zasigurno imao trenutaka kada je bio poput neplodne smokve, koliko god to zvučalo s obzirom na statističke podatke nevjerojatnim. S druge strane, sv. Ivan Pavao II., kao Kristov namjesnik na zemlji, na najizvrsniji način je obavljao ulogu vinogradara i brinuo se za smokvu-Crkvu koja je trebala njegove brojne zahvate kako bi bila plodna i svijetu donosila Isusa Krista.

Zaključio je kako život sv. Ivana Pavla II, zasigurno može biti i te kakav poziv i poticaj svima u Zavodu sv. Jeronima, a osobito onima koji su na početku svog hoda u Rimu i Zavodu. Na kraju mise rektor Đurin zahvalio je predvoditelju duhovne obnove p. Modrić na upućenim poticajnim riječima, a potom duhovna obnova zaključena je zajedničkom večerom i povratkom u Zavod sv. Jeronima.