Dr. Vuković prodekan je za financije i organizaciju poslovanja te profesor na đakovačkom KBF-u i predstojnik Instituta za novu evangelizaciju „Ivan Pavao II.“ u Osijeku.

Sudjelovalo je šezdesetak djelatnika u sjemenišnoj kapeli Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije. Među njima bio je organizator duhovne obnove, ravnatelj UZUK-a i ekonom Bogoslovnog sjemeništa preč. Mato Gašarović.

Dr. Vuković u razmatranju je govorio o nadi na koju poziva i papa Franjo u Jubilejskoj godini, zatim o strpljivosti, vjeri i radosti. Ustvrdio je da kršćanska nada nije samo ljudska, nego da ona proizlazi iz odnosa s Bogom odnosno iz vjere u Boga. „U središtu kršćanske nade je Bog Isus Krist koji je umro i uskrsnu i upravo zato se kršćani mogu nadati. No unatoč tom potencijalu nade/ufanja činjenica je da je u svijetu sve više tjeskobnih, depresivnih, pesimističnih ljudi“, rekao je. U tom smislu dr. Vuković je tumačio izraz pape Franje „Nada ne razočarava“ koji se odnosi ne na ljudsku nadu, nego na nadu koja proizlazi iz vjere i povjerenja u Boga, a rađa se iz odnosa s njim. Tako se otvara obzor Božanske nade koji daje smisao ljudskom životu.

„Takva nada nije tek površni optimizam i stvar naravi, nego svoje utemeljenje ima u Bogu. Nada se rađa postupno, ulazeći u odnos s Bogom i strpljivo. Potrebno je otvoriti se djelovanju Duha Svetoga, surađivati s Bogom te čitati Sveto pismo koje je veliki izvor nade“, poručio je dr. Vuković. Zatim je sve izrečeno potkrijepio tekstovima Pavlovih poslanica. Ukazao je da je radost također stanje koje proizlazi iz nutrine čovjeka koji je predan Bogu. Onaj koji je susreo Bog u njegovoj riječi ne može biti drugačiji, nego radostan jer evanđelje je radosna vijest. Prihvaćanjem Boga u svoj život i njegova spasenja kreće se putem oslobođenja od okova ovoga svijeta: tuge i žalosti, duboke praznine, osamljenosti i besmisla. Radost današnjem čovjeku oduzima konzumerizam, potrošački mentalitet, gramzivost…“, poručio je.

„‘Strpljivost je kći nade’, kaže papa Franjo te da ju je potrebno otkriti i njegovati.“  Vuković je ustvrdio da svako strpljenje u sebi uključuje i trpljenje koje valja podnositi radi nekog cilja. Budući da živimo u instant kulturi gdje sve mora biti odmah i sada potrebno se okrenuti prirodi i uvidjeti da je za sve potrebno vrijeme i strpljenje. Bez strpljenja nema niti spasenja. Strpljivost se treba vježbati u malim svakodnevnim situacijama i odnosima u obitelji, na radnom mjestu i susretu s ljudima“, kazao je.

Razmatranje je zaključio donoseći dva primjera. „Prvi je bio primjer beznađa u kojemu mladi Nizozemci traže eutanaziju jer više ne vide smisao života, a drugi je bio primjer žive vjere, nade, strpljivosti i ufanja koji je svjedočila Tea Perović, majka četvero djece koja je posljednje tri godine svoga života unatoč teškoj i neizlječivoj bolesti snažno živjela vjeru, ufanje i ljubav prema Bogu i svim ljudima koje je susretala. Njezin posljednji javni nastup bio je na Konferenciji za žene u Đakovu gdje je fizički vidno oslabljena iz svoje nutrine svjedočila o radosti koja dolazi od Boga i odnosa s njime te prihvaćanja svojega križa“, zaključio je.

Misno slavlje predslavio je vlč. Vuković u koncelebraciji s Gašparovićem i umirovljenim svećenikom Andrijom Đakovićem.

U homiliji vlč. Vuković je protumačio smisao, značenje i važnost Svetoga trodnevlja u kojemu je srž katoličke vjere te je dao poticaj za pripravu i slavlje tih dana koji bi trebali biti na prvome mjestu svakoga katolika.

Po završetku duhovne obnove uskrsnu čestitku u svoje ime i uime nadbiskupa Đure Hranića izrekao je biskup Ivan Ćurić. Uime djelatnika čestitku je izrekao pomoćnik ravnatelja Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije Mišo Lukačević. Čestitku je također izrekao preč. Gašparović.