Polaznici škole bili su studenti Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu: Hanadi Karić, mezzosopran (Sarajevo, BiH) u ulozi francuske povijesne heroine Ivane Orleanske, Tomislav Perić, bariton (Stolac, BiH), Idna Muminović, sopran (Lukavac, BiH), Jovana Pavlović, sopran (Podgorica, CG), Danijel Perić, bariton (Stolac, BiH), Katarina Barbarić, sopran (Mostar, BiH), gosti: Siniša Galović, tenor (Zagreb, HR) i Lucija Klarić, mezzosopran (Karlovac, HR), a njihovi voditelji bili su profesorica Vedrana Šimić, sopran, s Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu i prof. art. Simon Peter Dešpalj, dirigent, s Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu koji ih je pratio na klaviru.

U crkvi svetog Jurja u Sućurju polaznici škole sa svojim su profesorima uvježbavali dramsko-pjevačke uloge u operi Petra Iljiča Čajkovskoga „Ivana Orleanska“ koju su prvi put izveli u subotu, 31. kolovoza, u župnoj crkvi sv. Jurja u župi Sućuraj, a drugi put su nastupili u župnoj crkvi sv. Jurja u župi Gdinj u nedjelju, 1. rujna. Mladi glazbenici obje su operne predstave poklonili publici koja je imala slobodan ulaz.

U operi se govori kako je Francuska početkom 15. stoljeća usred stogodišnjeg rata s Engleskom. U mjestu Domremy moliteljice se okupljaju oko starog hrasta gdje običavaju održati večernju molitvu zbog teškog rata u kojem se nalaze. No, njihova ih rutina odvlači od bitnog i počinju pričati o fantazijama i tlapnjama u kojima ih prekida Ivana. Ona je svima moralni autoritet, jer se na njoj od mladih dana vidi poziv svetosti te na sve ostavlja snažan dojam. Sve je pozvala na snažnu molitvu u kojoj joj se, uz moliteljice, pridružuju Raimond i slijepac Bertran. Svi joj zahvaljuju nakon molitve i odlaze, dok ona samo razmišlja o svom pozivu koji osjeća. Kroz molitvu i ukazanja osjeća da bi morala otići iz svog mjesta i zauzeti se za svoj narod. Nakon crkvenih zvona, koja tako rado sluša, odluči odmoriti se na klupi. U taj čas čuje četu anđela kako je zazivaju, na čelu s arkanđelom Mihaelom. Od njih dobiva detaljne upute kako da povede francusku vojsku u pobjedu i Karla VII. odvede u Reims na krunjenje. Isprva je to za nju previše, ali, kad dobije mač od Mihaela, osjeti snagu i, na radost anđela, odlazi u boj.

Karlo VII. u svom dvorcu očajava i ne vidi izlaza iz gubitaka koje podnosi u ratu. Jedina utjeha mu je njegova družica Agneza koja mu govori da prihvati sve što mu Bog pošalje i da će u svemu biti uz njega. Odjednom dolazi arhiepiskop s čudesnim vijestima: mlada djevojka je okupila rasutu vojsku i donijela Francuzima neočekivanu pobjedu. Narod se okuplja i slavi Ivanu koja je došla kralju dokazati svoje duhovne moći. Kralj kaže da će povjerovati u ispravnost njezinih moći ako mu rekne za što je molio Boga. Ona mu šapne dvije molitve i pita hoće li da mu kaže i njegovu posljednju molitvu. Kralj joj vjeruje i počinje govoriti Vjerovanje u čemu mu se pridružuju svi nazočni. Na upit tko je ona i odakle je, Ivana zamoli kralja da sjedne i posluša sve o njezinom podrijetlu i ukazanjima. Priča nas odvodi na ratno polje gdje se Ivana bori protiv Lionela od Burgundije. Uvjet da u svim bitkama pobijedi bio je njezin zavjet djevičanstva. Ali, ona biva zgrožena sama nad sobom, jer shvaća kako se zaljubila u Lionela. On se čudi što mu je poštedjela život i pita je zašto, na što ga ona tjera od sebe. On polako shvaća i govori joj da mu je žao njezinog lijepog lica koje se tu, u ovim teškim okolnostima, mora svega nagledati. Poziva ju da pobjegnu te prelazi na stranu Francuza. A ona, svjesna svog zavjeta, očajna tjera Lionela od sebe prije nego li ih itko vidi. No, on joj daje do znanja da neće otići i ona popušta i sjeda pored njega te oboje govore o čudesnoj zaljubljenosti koja ih je snašla. Odjednom dolazi četa anđela i govori joj da je, upoznavši zemaljsku ljubav, dužna trpjeti pokoru. Najavljuju joj lomaču i govore da je to Božja volja. Ivana sve prihvaća, a Lionel ne razumije što joj se događa i zašto je zanijemila. U to dolazi vojnik engleskog kralja. Lionel bježi, a Ivana biva uhvaćena i osuđena zbog vještičarenja. Stoga nas priča odvodi na lomaču. Ivana u posljednjim trenutcima podnosi osudu i sažalijevanje ljudi koji su došli na njeno smaknuće. Zaziva Gospodina da uzme njezinu dušu. Ona čuje glasove anđela gdje ju, okajanu, zovu da se pridruže nebeskoj obitelji. Narod i svi nazočni odmiču se od teškog dima nastalog od lomače.

Polaznici ove škole, njihovi voditelji i gosti boravili su u drevnom augustinskom samostanu u Sućurju gdje su ih ugostili bosanski franjevci fra Mario Divković i fra Stipo Marčinković. Pošto su polaznici škole, njihovi profesori i gosti rodom iz triju zemalja, s tim škola ima međunarodni značaj.