Selca, (IKA) – Svehrvatska jezično-pjesnička smotra „Croatia rediviva ča-kaj-što” koju je godine 1991. utemeljio dr. Drago Štambuk, održana je 28. put u Selcima na Braču, u petak 10. kolovoza, na popularnoj Pijaci, kako je zovu, „za oltarom hrvatskoga pjesništva”. Ovogodišnji jezično-pjesnički skup bio je u znaku 75. obljetnice paljenja Selaca od talijanske okupacijske vojske, 9. kolovoza 1943. godine. Smotra je održana pod pokroviteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića. Na kraju pjesničkoga maratona s nastupom devetnaest pjesnika na tri jezična idioma ča – kaj – što, povjerenstvo je odlučilo da se pjesnika Zvonimira Sutlovića ovjenča maslinovim vijencem te je tako postao 28. „poeta oliveatus”. Njegovo će se ime s izabranim stihovima naći na mramornoj ploči Zida od poezije na tamošnjemu središnjem Trgu Stjepana Radića. Pjesnik Sutlović nastupio je s pjesmom „Čekanje na mulu”, objavljenoj 2017. godine u njegovoj zbirci poezije „O ljubavi i vrimenu” u nakladi Matice hrvatske. Ovogodišnji ovjenčanik rođen je 1953. godine u Velom Ižu (otok Iž, zadarski arhipelag).
Pozdravljajući sudionike jezično-pjesničke smotre, njezin utemeljitelj dr. Štambuk naglasio je da ovogodišnja smotra obilježava 75. obljetnicu talijanskoga paljenja Selaca i 130/135. obljetnicu utemeljenja Hrvatskoga sastanka. „Upravo stoga što obilježavamo 75. godišnjicu talijanskoga paljenja rodnih nam Selaca koje za naše malo veliko mjesto, naš kameni gradić, našu životnu ljubav i opsesiju, predstavlja istinsku kataklizmu i katastrofu koju je nemoguće riječima opisati, već samo u tišini i molitvi predstaviti kao zaziv zle, ali i više sudbine; meditacijom, poetskom riječju dozvati i ocrtati svojim intuitivnim bićem, pounutriti njen sraz i dosege, štetu i posljedice, te paradoksalno i sve dobro koje zazva u dušama ljudi i njihovim djelima. Naš Pachakuti dogodio se 9. kolovoza 1943., otprilike mjesec dana prije pada fašističke Italije, kada su talijanski crnokošuljaši u jurišnom, osvetničkom pohodu zapalili uz Selca još pet bračkih mjesta i ostavili za sobom pakleni trag pepela i ruševina”, podsjetio je pjesnik i liječnik dr. Štambuk.
U osvrtu na taj događaj voditelj smotre ukazao je na značajnu ulogu tadašnjega načelnika Selaca Ivana Štambuka i župnika Luke Trebotića koji su se tada, kako je rekao, samoprijegorno žrtvovali. „S tadašnjih 3000 Selca spadoše na današnjih 500-tinjak stanovnika; djelomice obnovljena, pod velikim udarničkim i zanosnim vodstvom ratnoga načelnika i brojnih radišnih mještana, još uvijek zbiru mnoge spaljene palače i domove. Što je sa žrtvovanjem naših pređa i otaca danas? Kako ih se sjećamo, jesmo li im zahvalni – što učinismo u njihovo ime, ispunismo li njihov zavjet i zalog? Što bi kazali da su ovdje s nama, bi li bili zadovoljni s učinjenim, nezadovoljni neučinjenim i razočarani demografskim pražnjenjem našega kamenoga gnijezda”, zapitao je dr. Štambuk.
„Želim da nas ova visoka i tužna obljetnica potakne da učinimo sve što propustismo, i više od propuštenoga; da ruševine vratimo životu, a Selca demografskoj obnovi. Italija i Europska unija nisu posljednji čimbenici u ovom nagnuću i budući je Hrvatska članica EU-a imamo itekako validne razloge stvoriti projekte obnove i iskoristiti europska dostupna sredstva. No, proces taj treba početi odozdo, odavde”, istaknuo je Selčanin Štambuk. Uputivši na važnost jačanja ljubavi prema vlastitoj domovini i bližnjima poručio je: „Nek sistole zanosa ne smijenjuju dijastole umora i malodušja; primajmo kardiotonik ljubavi iz uzajamne povezanosti i istinskoga zajedništva koje nas sinergijski hrabri i potiče na velika djela, nesebično davanje svojoj veličanstvenoj, jedinoj Domovini i svijetu koji je grli. Izdržati u birokratski premreženoj Hrvatskoj može se samo iz obilja ljubavi i s velikom ustrajnošću – ništa ovdje ne dolazi lako i za sve treba voditi bitku, pa i za najmanji pomak i najsitniju vrednotu. Ustrajnu predanost prizivam sebi i vama, svima nazočnima i cijeloj našoj Domovini”.
Selački načelnik Ivan Marijančević zahvalio je svima u organizaciji kulturnoga događaja koji se, kako je rekao, „razvija i postaje jedna od najznačajnijih književnih manifestacija u Hrvatskoj”. Osvrnuvši se na jubilej 75. obljetnice paljenja Selaca i okolnih bračkih mjesta, podsjetio je da se Selca od tada nikada nisu u cijelosti oporavila, a rane koje su ostale za agresorom, poručio je, „bolno podsjećaju na taj nemili događaj”. „Naša Croatia rediviva, rođena u krvavom Uskrsu 1990. godine, kada je cijela zemlja bila zavijena u crno i borila se s premoćnim agresorom za svoj suverenitet, glasno je progovorila i zagovarala jedinstvo svih Hrvata kroz tri jezična idioma. Godinama poslije njezin ponosni glas postao je i njezin krik koji često puta ne čujemo. Oglušujemo se na poziv za ujedinjenjem, na poziv za formiranjem zlatne formule hrvatskoga jezika. Možda se sramimo sebe i svoga identiteta? Ništa to nije čudno. Godinama nas uvjeravaju da smo mali i beznačajni, na karti Europe jedva vidljivi, na svjetskoj nevidljivi. Sramimo se svoga identiteta, svoga bogatog kulturnog nasljeđa, ispričavamo se kome stignemo samo da ugodimo velikima. Što imamo od svega toga danas? Napaćenu, izmučenu, raseljenu i razjedinjenu domovinu, gotovo slomljena duha. I onda se dogodi najvažnija sporedna stvar na svijetu – Svjetsko nogometno prvenstvo gdje su naši heroji ostvarili neviđeni uspjeh i probudili nacionalni uspjeh, kako onaj u domovini, tako i onaj raseljeni diljem svijeta. Hrvatski ponos je iznad svega. Zastave su na kopljiva, ponosno se viore ispod plavoga neba. Shvaćamo da je bogatstvo naroda u različitostima. ‘Croatia rediviva’ u prijevodu znači ‘Oživjela Hrvatska’. Nastavimo hraniti nacionalni ponos i svoje domoljublje”, poručio je, između ostaloga, mladi selački načelnik.
Uime Društva hrvatskih književnika sudionike je pozdravila književnica i novinarka Božica Brkan, dok je uime hrvatskoga P.E.N.-a pozdravnu riječ uputio predsjednik te nevladine Udruge Tomica Bajsić. Savjetnik predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora Ivan Zvonimir Čičak poručio je kako je selački kameni trg najbolji svjedok svega onoga što se događalo u Selcima kroz stoljeća. „Croatia rediviva misao je koja poziva na oživljavanje Hrvatske i sve ono što ta poruka nosi. Hrvatska je doista oživjela. Hrvatska je ozdravljena nakon onoga što se događalo zadnjih mjesec dana, nakon širenja kvadratića i kockica u najzadnje selo. Hrvatska ima perspektivu. Sama ju je iznjedrila iz sebe. Ne moramo se bojati mrzosilnika i onih koji šire zlovolju protiv Hrvatske. Narod im je odgovorio, i to ljubavlju, bez ikakve negativne konotacije. Svi pokušaji da nas se kompromira, kao i pokušaji kompromitacije predsjednice RH, dokaz su primitivnoga provincijalizma. Ne bojmo se. Hrvatska je uz nas”, poručio je predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora kojemu je utemeljitelj smotre uručio japansku sovu, simbol mudrosti, kako bi, rekao je, bio „još mudriji na dobrobit hrvatskoga političkog puka”.
Nastup pjesnika započeo je tradicionalno pjesmom „Maslina” bračkoga velikana i književnika Vladimira Nazora koju je prenio prvak drame Hrvatskoga narodnog kazališta Dragan Despot.
Književnica Brkan osvrnula se, zatim, na prošlogodišnjega ovjenčanika pjesnika Tomislava Domovića koji je posredovao publici nekoliko svojih pjesama. Na smotri su nastupili pjesnici: Silvija Buvinić, Vera Grgac, Danijela de Micheli Vitturi, Sanja Mošić, Marko Gregur, Stanko Krnjić, Vlasta Vrandečić Lebarić, Tomislav Čadež, akademik Luko Paljetak, mons. Stanko Jerčić zajedno s Anuškom Paljetak, Radovan Tadej, Božica Brkan, Ninoslav Žager, Drago Štambuk, Katarina Jakšić, Zvonimir Sutlović, Anja Šovagović – Despot, Tomica Bajsić i Vjekoslava Jurdana.
Pjesničkoj smotri nazočila je i Drinka Burić, osobna izaslanica ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek, umirovljeni hvarski biskup Slobodan Štambuk i drugi uzvanici. U glazbenom programu s gitarom je nastupio selački župnik Andro Ursić, izvevši „Perinca” i „Gospu našeg Brača”. Nastup su obogatila i djeca iz tamošnje osnovne škole.

.