To je treća dosad održana kolonija koja ima i humanitarni karakter. Prije pet godina pokrenuli su je don Ante Dražina, rektor sjemeništa Zmajević i akademski slikar Mate Ljubičić, prof. Likovne umjetnosti u Klasičnoj gimnaziji Ivan Pavao II. u Zadru. Umjetnici su naslikali slike čijom će prodajom ta sredstva doprinijeti uređenju i obnovi sjemeništa i biti pomoć u uzdržavanju sjemeništaraca.

„Zadovoljstvo je opet pokrenuti lijepu tradiciju okupljanja likovnih umjetnika u sjemeništu. Neka sjemenište da najbolje što zna: biti prostorom mira, molitve i rada, druženja, zajedništva i ostaloga što Gospodin pruža u tom prostoru“, rekao je rektor Dražina pozdravljajući umjetnike, izražavajući zadovoljstvo što su nastavili niz lijepog umjetničkog stvaralaštva.

Umjetnici su prikazali različite motive po vlastitom nadahnuću: sakralne i pejzažne teme iz tradicije Crkve i Evanđelja, Dalmacija kao prostor bogate sakralne, kulturne i prirodne baštine. Sjemenište je umjetnicima osiguralo smještaj i boravak u svom prostoru i materijale za slikanje: platna i komplete boja, akrile.

„U Sjemeništu imamo sve uvjete da se lijepo osjećamo i da budemo produktivni. Druženje i vibra koju tu doživimo ne može se svugdje osjetiti. Zaklonjeni od svijeta, pokraj katedrale sv. Stošije, razgledavanje grada. Umjetnici su slikali iz duše, kao što uvijek rade, tu su najjači. Vidljivo je da slikaju zdušno. Njihova velika srca i dobra volja omogućuju koloniju“, rekao je supokreta kolonije Ljubičić, zahvalivši kolegama na odazivu i sudjelovanju.

„To su potvrđeni, afirmirani umjetnici, iskusni ljudi, a uvodimo i mlade slikare koji prikupljaju iskustva od starijih kolega. Znaju da na ovakvim kolonijama treba raditi brže, a dobro. Svi oni kao iskusni majstori pripremljeni su za takve izazove“ rekao je Ljubičić. Nekoliko umjetnika koji nisu mogli doći poslali su svoje slike, „čime su pokazali koliki su ljudi“.

Istovremeno kad i u sjemeništu, u Hrvatskoj i BiH održavale su se i druge kolonije na kojima su ti umjetnici odbili biti zbog sudjelovanja na koloniji u Zadru. To osobito potvrđuje priznanje slikara vrijednosti kolonije u sjemeništu. „Prije svega smo prijatelji, zatim ustanova Sjemeništa, kultura grada Zadra. Umjetnici svojim dolaskom i odabirom ove kolonije pokazuju koliko oni to poštuju. Nisu išli u Zagreb, Mostar ni na neka druga mjesta, nego došli su k nama. Vrlo rado su se odazvali i to me raduje“, rekao je Ljubičić koji život u sjemeništu poznaje od početka svoga rada prije više od 30 godina u Klasičnoj gimnaziji u Zadru.

Ljubičić preferira sakralne teme želeći kroz umjetnost uvoditi u biblijske motive. Na toj koloniji na platnu 1mx1m naslikao je križni put, prizore 14 postaja ljubičastog tona koji je simbol patnje, boli i muke. U središtu slike je uskrsli Krist u bjelini slave i znaku križa u svjetlu, simbol puta od osude do uskrsnuća, znak da je Isus nadvladao muku, pobijedio mrak i stoji u slavi, u vertikali prema Bogu Ocu.

Prizori postaja su prepoznatljivi ljudima koji meditiraju uz tu sliku. Ljubičić je slikao s tri boje, crvenom, plavom, žutom i malo bijele; miješanjem tih boja dobio je druge. Na drugoj slici naslikao je lik sv. Stošije s plamenom, jer ona je bila spaljena 304. u Srijemskoj Mitrovici.

Anto Mamuša sudjelovao je i na prethodnim kolonijama. „Volim doći tu, jako ugodno se osjećam. Cijeli prostor sjemeništa i okruženje doživljavam kao sakralno i imam inspiraciju već tu. Jako ugodno se osjećamo. Tu se osjećam kao doma, sve nam je osigurano. Ne brinemo za ništa, domaćini su preuzeli svu brigu pa se tu čovjek osjeća kao umjetnik i da je vaša umjetnost prihvaćena. Lijepo je družiti se i popričati s kolegama“, rekao je Mamuša. Na koloniji u sjemeništu rado slika s pozlatom jer to je mali odmak od njegovog slikarstva u kojemu inače ne koristi pozlatu. Na slikama je prikazao prizore pada Krista pod križem i skidanje Krista s križa. „Želim postići višu razinu slikanja tih motiva, ući više u dubinu, da to bude istinitije, bliže mom duhovnom pogledu na muku, na Krista, mom osjećaju Krista i križnog puta kojeg je prošao“, rekao je Mamuša.

Branimir Dorotić naslikao je prizor Genezaretskog jezera, smirivanje oluje. „Ta vjerska tema sve nas dotiče jer i mi smo na lađi, na nemirnom moru, pa se hvatamo za onoga koji nas može jedini izvući iz nevremena. Talenti se oslobađaju darovima Duha i idu k idealu, a to znači bolji svijet, činiti neko dobro. Radimo najbolje što znamo“, rekao je Dorotić, istaknuvši da atmosfera kolonije potiče kreativno razmišljanje i stvaranje.

„Atmosfera povuče ljude koji se inače poznaju, zaštićeni smo zidinama sjemeništa i slikamo teme bliske tome. Uvijek je veselje sresti prijatelje, naći se pri zajedničkom djelu i zajedničkom jelu. Razmijeniti što je tko doživio, što je sa starim prijateljima. S nama su i oni kojih više nema, sjećamo se Borisa Švaljeka koji je bio duša naših akcija, a mi nastavljamo tu tradiciju“, rekao je Dorotić.

Tomislav Košta i inače slika sakralne motive. Naslikao je prizor Navještenja i susret Isusa s učenicima, naglašeno s Tomom koji kaže „Gospodin moj i Bog moj”. Na trećoj slici je prizor ozdravljenja kćeri Jaira, nadstojnika sinagoge, djevojke kojoj je Isus rekao „Djevojko, zapovijedam ti, ustani”.

„Dobio sam nadahnuće na licu mjesta, ali to je i rutina u pozitivnom smislu koja te gura naprijed da riješiš što zamisliš. Najbitnije mi je pogoditi atmosferu. Nama je ovdje uvijek lijepo, ako Bog da i dogodine da se okupimo“, poručio je Košta.

Edo Unković iz Splita slika hiperrealizam, dominantno marinističke motive. Prikazao je prizore lađe i ribe. „To su moji odsjaji prizora iz djetinjstva, jer u djetinjstvu sam akumulirao te inspiracije i pokušavam ih realizirati kao slikar. To me čini zadovoljnim. Drago mi je da sam opet došao na ovu koloniju. Vidim kolege umjetnike, razmjenjujemo iskustva, a i s humanitarnim je ciljem, pa nas to raduje i dodatno motivira da to što radimo bude lijepo i da se netko veseli našim slikama. Sve je jako dobro organizirano“, rekao je Unković.

Neven Ante Jakovljević iz Šibenika prvi put sudjelovao je na toj koloniji. Kao mediteranac voli sve što je s Mediterana. Naslikao je dvije velike slike lavande, tipično mediteranskog bilja. „Kolonija je vrlo dobro organizirana, lijepi je odnos domaćina prema nama, oduševljen sam ovom kolonijom. To je prigoda da se sretnemo mi umjetnici, vidimo tko što radi, kao profesionalni susret slikara“, rekao je Jakovljević.

Nikša Erceg iz Podstrane, treći put sudionik te kolonije je rekao: „Prekrasno je i ugodno ovo naše druženje. Kad se nađemo mi slikari padne i pjesma, vesele teme za razgovor, vicevi“. Naslikao je dalmatinske motive: masline, brodići, zvonici, crkvice. „Lijepo je sresti kolege, porazgovarati nakon rada u ateljeima, to je susret likovnjaka i bude veselo“, rekao je Anđelko Mikulić. Naslikao je lik sv. Nikole, zaštitnika pomoraca, a druga slika je prizor učenika zaspalih oko Isusa dok Isus moli za njih u Maslinskom vrtu.

Na koloniji su sudjelovali akademski slikari: Mate Ljubičić, Anto Mamuša, Branimir Dorotić, Tomislav Košta, Edo Unković, Anđelko Mikulić, Boris Šitum, Boris Žuža, Daria Lepkova, Dino Surać, Igor Rončević, Ines Jurin, Inga Budimir, Iris Mihatov Miočić, Josip Švaljek, Marin Bralić, Mirjana Barbarić, Neven Jakovljević, Nikša Erceg, Zdravko Soldo, Zita Rončević Švaljek, Josip Botteri Dini, Ana Marija Botteri i Karin Grenc.

Zadnjeg dana kolonije, prije nego je održana izložba naslikanih radova, umjetnici su sudjelovali u misnom slavlju u katedrali sv. Stošije. Slikari su naslikali i manje formate slika koje su poklonili jedan drugome za uspomenu i darovali domaćinima kao znak pažnje.

Umjetnici su se sjetili i pokojnog kolege Antuna Borisa Švaljeka, sudionika prve dvije kolonije. Taj poznati hrvatski slikar rodom iz Zadra preminuo je u 72. godini u ožujku ove godine. Na koloniji su bile izložene i slike koje se nalaze u sjemeništu a njegovo su djelo. „Žao nam je da nije s nama i svima nedostaje. Osjećamo nedostatak velikog umjetnika Švaljeka koji je doprinio svojim radom, dobrotom, poštenjem i veličinom“, rekao je Ljubičić. U zahvalnom sjećanju na njega, rektor Dražina predmolio je molitvu za njegovu dušu. Na koloniji su bili i Švaljekova supruga Zita i sin Josip, također umjetnici.

Slikari na koloniji prisjetili su se i drugih dragih kolega preminulih u zadnje vrijeme: to su Dragan Kwiatkowski, dr. Stipan Kujundžić koji je bio oduševljen pozivom da sudjeluje na drugoj koloniji, Zdenko Nekić i Maja Pavin Radaljac. „U spomen na njih nastavit ćemo naše druženje na kolonijama kako bi i oni htjeli, u razgovoru i radu, opuštajućoj atmosferi i veselju, uz smijeh i priču. Ti ljudi se ne zaboravljaju“, poručio je Mate Ljubičić.

Umjetnike su tijekom kolonije posjetili i učenici Klasične gimnazije te su razgledavali slike.