Na početku otvaranja o. Nikola Leopold Noso, predsjednik Povjerenstva za promicanje Krunice Hrvatske dominikanske provincije, pozdravio je hodočasnike, štovatelje kruničarske pobožnosti koji su došli iz Trogira, Zagreba, Pregrade, Rijeke i drugih mjesta. Potom je dominikanski bogoslov fr. Mislav Matijašić, student četvrte godine teološkog studija, održao predavanje „Otajstva svjetla – okvir kršćanskog života“, kojim je nastojao potaknuti okupljene da se u nasljedovanju Krista vode etapama Isusova života kako su uokvirena otajstvima svjetla. Svako otajstvo shvaćeno na ispravan način otkriva Marijinu uzornu vrijednost za življenje kristolikim životom. Marija se u njima otkriva i kao zagovornica, ali još više kao uzor, rekao je fr. Mislav.

Nakon molitve krunice uslijedilo je središnje euharistijsko slavlje koje je u zajedništvu nekolicine svećenika slavio o. Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije. Uvodeći u misno slavlje istaknuo je „da smo okupljeni u svetištu naše Nebeske Majke.“ „To nas čini radosnima, ali nas i obvezuje. Ako Boga priznajemo Ocem, a Mariju Majkom, onda smo dio jedne obitelji i moramo se brinuti jedni za druge, pomagati i molitveno podupirati“, kazao je provincijal.

Okupljene je pozvao za molitvu za brojne sestre i braću koja trpe diljem svijeta, počevši od Ukrajine, preko Sirije do Nikaragve. „Danas ne možemo ne biti pogođeni događajima u Srbiji. Teško je uopće zamisliti što proživljavaju roditelji i obitelji stradalih, ali i roditelji i obitelji počinitelja zločina. Zlo je uništilo tolike živote. Razna zla uništavaju i naše vlastite živote“, rekao je. Stoga je pozvao okupljene da se „za zla koja smo počinili i kojima se nismo dovoljno snažno oduprli kao i za sve ono gdje se nismo pokazali kao braće i sestre pokajemo i zamolimo oproštenje.“

Oslanjajući se na riječi pročitanog evanđelja (Iv 14,7-14) provincijal je u propovijedi naglasio kako se radi o opisu jednog od posljednjih razgovora Isusa sa svojim učenicima. „U trenucima kada se sprema prijeći iz ovozemnog života u vječnost te im postati ‘nevidljiv’ na način kako su ga od tada promatrali, on više puta spominje riječ ‘vidjeti’. Ona osim jednostavnog iskaza posjedovanja osjetila vida i mogućnosti gledanja, u sebi ima više značenja kao što je zapažanje, uviđanje, shvaćanje, propitivanje, predviđanje, ali i iskustvo proživljavanja nečega te susreta i upoznavanja s nekim. Tako Isus poručuje da trebamo nadići shvaćanje čiji je simbol postao apostol Filip. Njemu je sve bogatstvo ove riječi ostalo na površnom promatranju, dok Isus poziva na shvaćanje, susret, upoznavanje i iskustvo življenja s Ocem“, pojasnio je. Osvrćući se na Isusovu izjavu: ‘Tko je vidio mene, vidio je Oca’, propovjednik je podsjetio na njezinu bremenitost u svjetlu onoga što se dogodilo nekoliko sati kasnije na Golgoti te da je Isus tako poručio kako objava Oca kulminira na križu, on se tu najjasnije očituje i tu postaju jasne riječi: ‘Tko vidi mene, vidi i Oca’.

Pojašnjavajući Isusovo svečano obećanje: ‘Tko god vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim’, fr. Slavko je kazao kako u Starom zavjetu riječ ‘djelo’ kada se govori o Bogu uvijek podsjeća na veliko Božje djelo oslobođenja svoga naroda. To znači da su Isusovi učenici povezani s djelom oslobođenja čovječanstva od svakog fizičkog ili moralnog ropstva. Zatim je protumačio: „Da bismo bili sposobni to činiti potrebno nam je nadići Filipovo gledanje samo zemaljskim pogledom, nego trebamo Oca u Isusu Kristu promatrati, shvaćati, upoznati i iskustveno susretati. Crkva nam je za to dala izvrsno pomagalo u svetoj krunici. U njoj se susreće Božje i ljudsko gledanje. Promatramo kako je Bog gledao čovjeka i koliko je bio spreman za njega učiniti, ali jednako tako Isusa promatramo očima Marije, koje je slika i Majka svakoga od nas smrtnika“, istaknuo je o. Slišković.

Zaključujući propovijed provincijal je rekao: „Moleći krunicu mi svoj pogled ujedinjujemo s pogledom Oca Nebeskoga i Blažene Djevice Marije. Za ljubav se kaže da je prava kad osobe koje se vole ne gledaju jedna drugu, nego gledaju u istom pravcu. Nama krunica pomaže da gledamo u istom pravcu s Blaženom Djevicom Marijom i samim Bogom. Tako nastaje prava ljubav! Zato nema ljepše pobožnosti i puta k Bogu od molitve svete krunice s ciljem da i sami činimo djela koja će svaku osobu oslobađati od svakoga fizičkog, duhovnog, psihičkog i bilo kojega drugog ropstva.“

Na kraju misnoga slavlja molila se Molbenica Gospi Pompejskoj – Kraljici sv. krunice, a hodočašće je završilo križnim putem na bistričkoj Kalvariji. Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti zbor župe Kraljice sv. krunice iz Zagreba pod ravnanjem fr. Bonifacija Franje.

Prije početka misnog slavlja okupljene hodočasnike u crkvi Blažene Djevice Marije Bistričke pozdravio je vlč. Mirko Brlić u ime odsutnog rektora vlč. Domagoja Matoševića.

Ovogodišnje hodočašće počelo je u petak, 5. svibnja. Provincijal Slišković i o. Zvonko Džankić, ekonom Provincije, uputili su se pješice Stepinčevom stazom do marijanskog svetišta gdje su u subotnjim jutarnjim satima dočekali i susreli pristigle hodočasnike. Kako se ondje moglo čuti još je nekoliko hodočasnika iz različitih pravaca stiglo pješake. Euharistijsko slavlje izravno je prenosila postaja Radio Marije Bistrice, izvijestila je Hrvatska dominikanska provincija.