Hodočašće je počelo u jutarnjim satima ispred župne crkve procesijom sa zavjetnom slikom svih povratnika u Bosansku Posavinu – „Lice Neumrle Majčine Ljubavi“, koja je inače izložena u toj crkvi na javno čašćenje.

Na hodočašću je sudjelovalo oko 200 vjernika. Molitvu Gospine krunice putem predvodio je domaći župnik fra Franjo Dalibor Stjepanović. Zavjetnu sliku nosili su župljani, a zadnji dio dionice puta nosila su je trojica bogoslova iz Afrike: fra Fabris Biziman iz Malavija, fra Brian Musinguzi iz Ugande i fra Paschal Alphonce Kubanga iz Tanzanije.

Po dolasku do filijalne crkve Sv. Jurja Mučenika u Bukovcu uslijedilo je misno slavlje koje je pred oko tristotinjak vjernika predvodio definitor franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Emanuel Josić. Uz župnika Stjepanovića suslavio je plehanski gvardijan fra Ivan Nujić.

Fra Emanuel je ocrtavajući život i djelo svoga utemeljitelja sv. Franje Asiškoga, čiji se spomendan slavio toga dana, naglasio kako je taj ‘maleni čovjek’ iz Asiza bio velik u vjeri, ljubavi i jednostavnosti. „Franjo je svojom pojavom i neizmjernom čežnjom za Bogom, za Kristom siromašnim i raspetim promijenio lice Crkve i usmjerio čovječanstvo pravim vrijednostima. Bio je čovjek koji je znao prepoznati ljepotu stvorenog svijeta, čovjek koji je u svemu stvorenom prepoznavao odraz Božjega lica“, naglasio je.

„To je lice nekako najjasnije i najnježnije sjalo u licu neumrle majčice, u licu Blažene Djevice Marije kojoj se Franjo uvijek vraćao, kojoj je povjerio svoju braću, kojoj se klanjao u jednostavnim molitvama pred malim oltarima. Franjo je u Mariji prepoznavao nježnost majke, toplinu doma, sigurnost djetinjstva. Osjećao se Marijinim sinom i zato je svaki franjevac i kršćanin pozvan u Mariji prepoznati majku koja ga čuva, vodi i nikada ne dopušta da se izgubi“, rekao je.

„Zaustavimo se danas i pogledajmo u lice svoje, u lice naroda kojem pripadamo, u lice rodne grude. Franjo, koji je volio svoj Asis, svoje ljude, uči nas da ljubav prema domovini nije tek osjećaj, nego odgovornost ostati u njoj, čuvati i prenositi vjeru, običaje vrijednosti koje smo primili od svojih očeva, majki, djedova, baka“, poručio je fra Emanuel.

Svjestan koliko je taj kraj pogođen ratom i siromaštvom, podsjetio je župljane kako je njihova zemlja sveta jer je natopljena molitvom, suzama, znojem i trudom njihovih predaka.  „Sv. Franjo nas danas podsjeća da volimo svoju zemlju na kojom smo nikli, da u njoj pronađemo svoj križ, ali i svoju radost. Ako ostanemo vjerni Gospodinu, Majci Mariji, svojim korijenima, rodnoj grudi i obitelji nećemo biti izgubljeni koliko god svijet oko nas bio nemiran nesiguran pogođen ratovima i trpljenjima“, kazao je propovjednik.

Ustvrdio je da samo onaj čovjek koji, poput sv. Franje, ljubi Krista i Crkvu, svoga bližnjega, prirodu, koji voli svoju zemlju, svoju vjeru, tradiciju i mjesto iz kojega je potekao ima i budućnost i nadu u bolje sutra.

Župnik Stjepanović podsjetio je župljane na povijest toga kraja i na fragment slike Ljube Laha – lik Majke Božje. „Lik Majke Božje fragment je slike Ljube Laha, koja je prije zadnjega rata bila izložena na javno čašćenje u kapeli sv. Juraja u Bukovcu. Zahvaljujući božanskom zahvatu (čudu) prilikom razaranja i paljenja kapele sv. Jurja u zadnjem ratu, sve je u kapeli i oko nje izgorjelo, a ostao je samo taj fragment slike s Licem Majke Božje, trpeći i vremenska stradanja i nepogode (led, kišu, snijeg, žegu…) bez ikakvog zaklona i dočekao franjevce, prve povratnike u Bosansku Posavinu“, istaknuo je.

„Restauriran fragment slike je prigodom obilježavanja 20. obljetnice stradanja Bosanske Posavine 2012. od strane kardinala Vinka Puljića, tadašnjeg nadbiskupa vrhbosanskog, prepoznat kao Lice Neumrle Majčine Ljubavi te ju je tijekom misnog slavlja na Plehanu blagoslovio kao zavjetnu sliku svih povratnika Bosanske Posavine. Od tada je slika izložena na javno čašćenje u župnoj crkvi Župe Srca Marijina u Foči“, dodao je fra Franjo.

Pjevanje i sviranje vodila je Antonela Hautanović iz Tuzle.