Ogrlica za metropolite

Predraga braćo i sestre!
1. Jučer smo proslavili svetkovinu svetoga Petra i Pavla. Ta dvojica apostola, koje bogoslužje naziva “prvacima apostolskim”, unatoč njihovim osobnim i uljudbenim različitostima, bili su pridruženi otajstvenom naumu Božje providnosti u jednom apostolskom pothvatu. I Crkva ih spaja u isti spomen.
Jučerašnja je svetkovina veoma drevna; nalazimo je u rimskom popisu svetaca mnogo prije od samoga Božića. U četvrtom stoljeću bijaše običaj toga dana slaviti u Rimu tri svete mise: jednu u bazilici svetoga Petra u Vatikanu, drugu u bazilici svetoga Pavla izvan zidina i treću u katakombama svetoga Sebastijana gdje bi u doba progona, prema predaji, bila neko vrijeme sakrivena tjelesa dvojice apostola.
Sveti Petar od ribara iz Betsaide bijaše izabran od Krista kao kamen temeljac Crkve. Sveti Pavao, prosvijetljen na putu u Damask, od progonitelja kršćana postaje apostol narodâ. Obojica završavaju svoj život mučeništvom u gradu Rimu. Po njima je Gospodin “dao Crkvi početke kršćanske vjere” (usp. Zborna molitva u misi njima u čast). Papa se poziva na ugled tih dvaju “stupova Crkve” kad u službenim spisima povezuje predaju s njezinim izvorom, a to je riječ Božja koju su apostoli sačuvali i prenijeli. U poučljivom slušanju te riječi crkvena se zajednica usavršava u ljubavi u zajedništvu s papom, s biskupima i sveukupnim svećenstvom (usp. II. euharstijska molitva).
Među znakovima koji su jučer, prema utvrđenoj predaji, obogatili bogoslužje kojemu sam predsjedao u vatikanskoj bazilici, je drevni obred “dodjeljivanja palija”. Palij je mala kružna ogrlica u obliku štole, označena sa šest križeva. Izrađena je od bijele vune, dobivene striženjem janjaca koji se blagoslivljaju svake godine 21. siječnja, na blagdan sv. Agneze. Papa dodjeljuje palij novoimenovanim nadbiskupima metropolitama. On označuje vlast koju, u zajedništvu s Rimskom Crkvom, metropolit stječe po pravu u vlastitoj crkvenoj području (usp. ZKP, kan. 437, 1).
Arheološka i ikonografska svjedočanstva, također različiti pisani dokumenti, omogućuju utvrditi da je taj obred uveden već u prvim kršćanskim stoljećima. Stoga se nalazimo pred vrlo starom predajom koja je praktički pratila cijelu crkvenu povijest.
Među različitim značenjima toga obreda, čini mi se da se dva ističu s posebnom jasnoćom. Ponajprije posebni odnos nadbiskupâ metropolitâ s Petrovim nasljednikom i, stoga, sa samim Petrom. Upravo iz apostolova groba, trajnog spomena njegove vjere u Gospodina Isusa, palij prima znakovnu snagu: tko će ga nositi morat će podsjećati samoga sebe i druge na tu tijesnu i duboku vezu s Petrovom osobom i poslanjem. To će se događati u svim životnim prilikama, od naučavanja do dušobrižničkog vodstva, od slavljenja sakramenata do dijaloga sa zajednicom.
Tako su oni pozvani biti među glavnim graditeljima crkvenoga jedinstva, koje se izriče u ispovijedanju iste vjere i u bratskoj ljubavi.
2. Evo i druge vrijednosti koju dodjeljivanje palija jasno ističe. Janje koje je dalo svoju vunu za njegovu izradu, slika je Janjeta Božjeg koje je uzelo na se grijeh svijeta i prikazalo se za otkup čovječanstva. Janje i Pastir, Krist i dalje bdije nad svojim stadom i povjerava ga skrbi onih koji ga sakramentski predstavljaju. Palij, s bjelinom svoje vune poziv je na nevinost života i slijedom svojih šest križeva povezan je sa svagdašnjom vjernošću Gospodinu, sve do mučeništva, ako treba. Oni koji će nositi palij morat će stoga živjeti u jedinstvenom i trajnom zajedništvu s Gospodinom, označenom čistoćom namjera i djela te velikodušnošću služenja i svjedočenja.
Dok s ljubavlju pozdravljam nadbiskupe metropolite koji su jučer primili palij i one koji su htjeli danas biti nazočni u ovoj audijenciji, htio bih potaknuti sve vas da molite za svoje pastire. Povjerimo Dobrome Pastiru tu moju časnu braću u biskupstvu da bi svakog dana rasla u vjernosti Evanđelju i bila “pravi uzori stada” (1 Pt 5,3).
Neka Marija, Majka Crkve, štiti sve koji su bili pozvani voditi kršćanski puk i izmoli svim Kristovim učenicima dragocjeni dar ljubavi i jedinstva.