Zagreb (IKA) – “Katolička Crkva i europske integracije” bila je 7. lipnja tema okruglog stola u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu. Susret je organizirao Nadbiskupijski pastoralni institut u suradnji s Centrom za europske studije Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i Centrom za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije. U svojstvu uvodničara, u raspravi su sudjelovali prof. dr. Damir Grubiša i Hrvoje Špehar s Fakulteta političkih znanosti, prof. dr. Željko Tanjić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta i dr. Gordan Črpić, predstojnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve.
Moderator okruglog stola dr. Tomislav Markić, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta, pozdravio je uvodničare, podsjetivši da je jedna od glavnih zadaća pastoralnog instituta komunikacija sa suvremenim svijetom glede aktualnih događaja.
Svoje je viđenje uloge Katoličke Crkve u europskim integracijama prvi iznio dr. Tanjić, rekavši da govori iz perspektive katoličkog teologa. Prema njegovu mišljenju, u javnosti se često govori o podjeli na eurofile i na euroskeptike, a ta se podjela često primjenjuje i na samu Crkvu. Međutim, taj način razmišljanja zanemaruje pluralizam koji je Crkvi inherentan, a Drugi vatikanski koncil ustanovio je da ista kršćanska vjera može dovesti do različitih političkih angažmana. Stoga katolici nisu obavezani slijediti nijedno političko učenje, niti je njihovo političko stajalište kriterij vjerske ispravnosti. Međutim, katolici se uvijek moraju zalagati za promicanje kršćanskih etičkih vrijednosti, koje je Crkva oduvijek isticala kao jednu od bitnih komponenti europskih integracija.
Dr. Grubiša izlaganje je počeo osvrtom na neposredni povod okruglog stola – Pismo hrvatskih biskupa u povodu pristupnih pregovora za ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju, koje je istaknuo kao prinos dijalogu između Katoličke Crkve i Europske unije. Zatim je ukratko izložio povijest nastanka EU, zaključivši da su gledišta njezinih utemeljitelja bila zasnovana na kršćanskim temeljima solidarnosti i subsidijarnosti. Što se tiče polemike oko spomena kršćanskih korijena u europskom Ustavu, dr. Grubiša izrazio je žaljenje što do spomena nije došlo, budući da su upravo kršćanske vrijednosti spasile Europu od barbarskih nasrtaja. Kao pozitivan pomak istaknuo je Lisabonski ugovor, u koji je uključena klauzula o održavanju dijaloga s religijskim zajednicama, čime ih se počinje tretirati kao aktivni faktor europskog društva. Također je rekao da je u Hrvatskoj još uvijek jak mit o gubitku nacionalnog identiteta ulaskom u EU, uslijed kojeg se zanemaruje činjenica da svaka država članica zadržava puni suverenitet; štoviše, zahvaljujući europskom sustavu, ulaskom u EU politička se moć Hrvatske može samo povećati.
Dr. Črpić istaknuo je da je jedan od temeljnih problema europskih integracija pitanje razvoja društva kao takvog. Pri odgovaranju na taj problem, dvije filozofske struje (Marxova i Weberova) ukazuju na ekonomske i kulturološke faktore kao dominantne. Europa se počela integrirati na kulturnim temeljima, ističući zajedničke vrijednosti, a tek znatno kasnije u prvi plan izbijaju ekonomski čimbenici; religiju se istodobno počinje tretirati kao strukturu moći. Međutim, sama Kristova žrtva negira načelo moći. To ne znači da Crkva nije politički faktor, ali su njezine mogućnosti ograničene na utjecaj na savjest pojedinaca. Stoga dilema nije u tome hoće li Crkva podržati integraciju Europe ili ne, nego leži u prirodi te integracije. Hoće li ona biti ekonomska ili kulturalna? Što se pak tiče kulturalne integracije, njih Crkva potiče već dvije tisuće godina, ali isto tako odbija pregaziti svoje etičke vrijednosti, zaključio je dr. Črpić.
Hrvoje Špehar izlaganje je usredotočio na problem laičnosti u suvremenom društvu. Podsjetio je da je bit laičnosti sloboda i jednakost pojedinaca. Laičnost jamči opstanak demokratskog društva ograničavanjem partikularizama na privatnu sferu, čime javnu sferu čini dostupnom svima, budući da nitko ne smije isticati svoje vrijednosti na štetu ostalih. Laička država svakom građaninu jamči slobodu vjeroispovijesti, te je nespojiva s konceptom klerikalizma koji predstavlja zlouporabu religije u političke svrhe. EU ne zauzima stav o odnosu država članica prema religijskom zajednicama, ali budući da sve donedavno institucije EU nisu imale reguliran odnos s njima, moguće je govoriti o načelu euro-laičnosti. Ta je situacija izmijenjena tek Lisabonskim sporazumom. Također je važno istaknuti da načelo laičnosti ne pretpostavlja sekularizaciju društva, te da dijalog između vjerskih zajednica i države može dovesti samo do obostrane koristi, rekao je Špehar.