Zagreb, 18. 5. 1999. (IKA) – Okrugli stol o temi “Mogućnosti zapošljavanja: iskustva i prijedlozi hrvatskih gospodarstvenika iz dijaspore” održan je 17. svibnja u prostorijama Tribine grada Zagreba. Bio je to sedmi u nizu okruglih stolova u sklopu Studija društvenoga nauka Crkve o “Otvorenim pitanjima o radu i zapošljavanju u Hrvatskoj”, koje priređuje Hrvatska udruga katoličkih gospodarstvenika i Hrvatski katolički radio u suradnji sa Zakladom Hannsa Seidela i Svjetskom bankom.
Voditelj skupa bio je fra Mirko Mataušić, a pozdravnu riječ uputio je predsjednik HUKG-a Vladimir Mrčela. Sudjelovali su prof. Tomislav Ladan iz Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, zatim pomoćnik ministra iseljeništva Nikola Vidak, predsjednik Udruge domovina i dijaspora dr. Tihomil Rađa, pomoćnik ministra vanjskih poslova Željko Kuprešak, ravnatelj Hrvatske inozemne pastve mons. Vladimir Stanković, Zlatko John Čaldarević iz Hrvatske bratske zajednice, Georg grof Eltz Vukovarski i dipl. ing. Vladimir Trputec.
Nikola Vidak govorio je o ostvarenom povratku i preprekama povratka ljudi iz dijaspore. Navodeći kako je od 1990. do 1998. godine evidentirano 46.000 povratnika, istaknuo je pitanje koliko je ljudi iselilo iz Hrvatske u istom razdoblju. Hrvati iz dijaspore bili su spremni pomoći Hrvatskoj, te su amandmanom donošenim 1996. godine mirovine iz inozemstva bile oslobođene plaćanja poreza, što je dovelo do velikog priljeva novca u Hrvatsku. Mjesečni priljev novca za 1996. godinu iznosio je 67 milijuna kn, a kulminirao je 1998. godine mjesečnim iznosom od 139 milijuna kn, što je uvelike pridonijelo hrvatskom gospodarstvu. Pitanje je koliko se s obzirom na postojeću situaciju u hrvatskom bankarstvu taj inozemni priljev promijenio. Povratak Hrvata iz inozemstva, istaknuo je Vidak, ostvarit će se tek onda kada gospodarski i socijalni uvjeti budu na jednakoj razini kao u zemljama iz kojih bi se povratnici vratili.
Dr. Tihomil Rađa govorio je o ulozi i značaju iseljene Hrvatske u suvremenoj i samostalnoj Hrvatskoj. Govoreći o prinosu dijaspore hrvatskoj državi u političkome, gospodarskom i vjerskom pogledu, istaknuo je i važnost katoličkih misija koje održavaju vjeru, identitet i jezik hrvatskih emigranata. Naveo je podatak da dijaspora godišnje šalje više od dvije milijarde DM, te je postavio pitanje u što se ulaže taj novac, jer izgleda da odlazi samo u potrošnju. Ljudi se ne vraćaju u Hrvatsku, istaknuo je Rađa, zbog pravne nesigurnosti, poslovne nepouzdanosti i političke korupcije koju ovdje susreću. Dodao je da vlast nije izgradila prihvatljive modele za useljenike, već ih dočekuje birokratskim postupcima koji su svojstveni nekadašnjem socijalizmu. Da bi se stanje promijenilo treba izdvojiti politiku iz gospodarstva, ukinuti partijsku državu i boriti se protiv korupcije. Istaknuo je da je Hrvatskoj potrebna ugovorna ekonomija koja počiva na pravu, a ne dogovorna koja se temelji na političkim imaginacijama, te potrebu za uravnoteženim tržištem, umjesto tržišta monopola.
Željko Kuprešak naveo je da vanjska politika RH podržava politiku Zapada, istaknuvši kako joj je strateški cilj da se do kraja poveže s gospodarskim, političkim i sigurnosnim euro-atlantskim integracijama. Istaknuo je, također, punu potporu koju je vanjska politika RH pružila NATO-ovim operacijama u SR Jugoslaviji. Smatra kako nisu iskorištene sve mogućnosti privlačenja naših ljudi iz dijaspore u investiranju i vraćanju u Hrvatsku. Naveo je da je po podacima fonda za privatizaciju dijaspora u Hrvatsku uložila oko 155 milijuna DM, dodavši kako je u interesu Hrvatske razvijanje dobrih odnosa sa zemljama s mnogobrojnim hrvatskim iseljeništvom.
Mons. Vladimir Stanković govorio je o hrvatskim katoličkim misijama i poticanju povratka. Rekao je da u inozemstvu postoje 192 katoličke misije koje iseljenicima pomažu pastoralno, socijalno, vjerski i nacionalno. Istaknuo je kako Crkva ne potiče na iseljavanje, nego nastoji pomoći onima koji su već u emigraciji, te da je misija za iseljenike jedina veza s domovinom. Istaknuo je kako trebamo biti svjesni činjenice da 1/3 Hrvata u iseljeništvu nije otišla samo iz političkih, već i mnogih ostalih razloga. Dodao je da su se entuzijasti vratili prvi, ali da do masovnog povratka neće doći, te da taj stav nije pesimističan, kako ga neki nazivaju, nego je realan. Također je istaknuo da će Crkva i dalje nastojati upućivati ljude prema domovini.
Zlatko John Čalderić govorio je o Hrvatskoj bratskoj zajednici koja je postala središtem okupljanja za sve iseljenike koji su imali zajednički interes promicanja hrvatske kulture na američkom kontinentu. Hrvatska bratska zajednica od 1990. godine do danas uputila je pomoć Hrvatskoj u iznosu od 23 milijuna američkih dolara. Također je izjavio da je protekle godine u Zagrebu utemeljen prvi Odsjek Hrvatske bratske zajednice koja je postala i domovinska, odnosno nova spona iseljene i domovinske Hrvatske.
Georg grof Eltz Vukovarski govorio je o iskustvu iz poduzetničke prakse. Došao je u Hrvatsku g. 1995. da nastavi obiteljsku tradiciju iz g. 1734. Osnovao je investicijsko poduzeće u suradnji s austrijskim partnerima koje na tržištu kotira kao jedno od najviših hrvatskih dioničkih društava. Istaknuo je kako su ljudi napuštali Hrvatsku ponajviše iz ekonomskih razloga, te da su otišli tamo gdje su im politički i tržišni uvjeti dopuštali da zarade za dobar i pristojan život, dodavši kako se Hrvati iz dijaspore ne žele vratiti na ostatke onoga od čega su pobjegli. Istaknuo je kako pravna država ne podrazumijeva samo zakone, kojih imamo mnogo, već i primjenu tih zakona, što se u Hrvatskoj ne poštuje. Upozorio je da inozemni ulagači neće ulagati u Hrvatsku, dokle god im ona ne zajamči sigurnost.
Vladimir Trputec govorio je o iskustvima povratnika s investicijama u Hrvatsku. Iznio je osobni primjer u kojem je prvi put ulazio u posao s potpunim povjerenjem, s ulogom više od 5 milijuna DM, pristavši na naknadno potpisivanje ugovora, koje je obećala Vlada i predsjednik RH, a koje do danas nije realizirano. Riječ je o ukupnom dugu od 12 milijuna DM, od kojih je oko 7 milijuna posuđeno. Naveo je i dva primjera stranih ulagača koji su, također, prevareni prilikom ulaganja kod kupnje hotela u Hrvatskoj. Od 400 ulagača iz dijaspore njih preko 140 izgubilo je, pojedinačno, preko milijun dolara, što upućuje na namjerno uništenje stranog kapitala u taktički načinjenoj infrastrukturi od koje samo pojedinci imaju koristi, rekao je Trputec, završivši: “Ljudi iz dijaspore unatoč lošim iskustvima i dalje žele ulagati u Hrvatsku, ali ne pod postojećim uvjetima”.