Istina je prava novost.

Okrugli stol o 40. obljetnici "Lumen gentium"

O dogmatskoj konstituciji o Crkvi izlagali su dr. Tomislav Ivančić, don Živko Kustić, dr. Josip Krpeljević i dr. Željko Tanjić

Zagreb, (IKA) – Katedra fundamentalne teologije i Katedra dogmatske teologije Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu organizirale su 18. studenoga u dvorani Vijenac na zagrebačkom Kaptolu Okrugli stol u povodu 40. obljetnice proglašenja dogmatske konstitucije o Crkvi “Lumen gentium”. Nakon uvodnih riječi dr. Željka Tanjića, koji je istaknuo kako je “Lumen gentium” jedan od najvažnijih dokumenata Crkve, pozdravne riječi uputio je i prodekan KBF-a dr. Ivan Karlić.
Dr. Josip Krpeljević u svom je izlaganju istaknuo kako se preko dokumenta “Lumen gentium” definirala ekleziologija, otajstvo Crkve. Crkva se u povijesti uspoređivala i tumačila u odnosu na društvo, te je to horizontalno usmjerenje trajalo stotinama godina. Dogmatska konstitucija o Crkvi “Lumen Gentium”, proglašena na zatvaranju trećeg zasjedanja Drugog vatikanskog sabora 21. studenoga 1964. godine, objedinila je horizontalno i vertikalno usmjerenje Crkve.

Gost na Okruglom stolu bio je i katolički publicist don Živko Kustić, koji je u tijeku održavanja Drugoga vatikanskog koncila djelovao u Glasu Koncila i intenzivno pratio koncilska zbivanja, a kao misionar i propovjednik imao je, pak, jači dodir sa živom Crkvom. Istaknuo je kako je Crkva kao stvarnost slojevita i kao fenomen vrlo složena. Dodao je kako u hrvatskom narodu postoje različita shvaćanja Crkve od strane vjernika. Tako imamo zajednicu svjesnih vjernika, takozvanih praktikanata, dok s druge strane postoje ljudi kojima je katolištvo biljeg pripadnosti narodu. Uz to se ponekad stvara dojam i dvije Crkve: jedne klerikalne i druge pučke. Na kraju svog izlaganja i svjedočenja, don Živko je zaključio kako se fenomen Crkve mora duboko proučavati kako bi se moglo istinski evangelizirati.

Dr. Tanjić govorio je o misteriju Crkve koji se nadopunjuje trinitarnom dimenzijom. Istaknuo je kako Crkva sama sebi nije dala ishodište te nije ni sama sebi cilj. Naglasak je uvijek na trinitarnom, trojstvenom ishodištu kojemu je Crkva u isto vrijeme i usmjerena. Govoreći o Crkvi koja je prisutna u ljudskoj povijesti, dr. Tanjić je rekao kako je konstitucija “Lumen gentium” otkrila njezinu univerzalnost. Pritom je upozorio na pogrešno shvaćanje univerzalnosti Crkve koja se nerijetko uspoređuje s Rimskom kurijom. U svom je izlaganju posebno upozorio i na opasnost kada Crkva o sebi govori kao o malenom stadu izabranih, rekavši kako je tanka granica između “unutar Crkve” i “izvan Crkve”. Na kraju je upozorio kako se treba čuvati napasti vraćanja u pretkoncilsko stanje.

Dr. Tomislav Ivančić kazao je kako je u tijeku svoga boravka u Rimu od 1963. do 1971. godine izbliza mogao doživjeti kako univerzalnost Crkve, tako i njezinu problematiku. Govoreći o doživljaju Crkve u šezdesetim godinama, primijetio je kako je u to doba došlo do vatrometa riječi o misteriju Crkve kao Božjem narodu, dok je kasnije u osamdesetim godinama naglasak stavljen na zajedništvo Crkve. Sve to dovodi do činjenice kako je Crkva kompleksna, dok nas 40. obljetnica konstitucije “Lumen Gentium” upozorava da smo tek na početku. Primijetio je kako je samo donošenje konstitucije izazvalo kritiku Crkve na svim razinama iznutra. Osim tradicionalista i progresista nastale su i među-skupine koje su u Crkvi dovele do napetosti. No, upravo ta napetost pokazuje kako Crkva nije ono što bi trebala biti, već ide prema tome, u napetosti Crkva ostaje u svom kontinuitetu, zaključio je dr. Ivančić.

U raspravi nakon izlaganja sudionici su se zadržali na odnosu baštine i vjere u domovinskoj Crkvi. Don Živko Kustić istaknuo je pritom kako baštinu treba nastaviti i usavršavati, jer je tradicija realitet puno veći nego što ga mi možemo shvatiti. Raspravljajući o spasenju unutar i izvan Crkve napomenuto je i kako postoje anonimni, podsvjesni kršćani. Vezano uz to dr. Tanjić je istaknuo kako su granice spasenja šire nego što su to granice Crkve. Govoreći o nasljedovanju i autentičnosti vjernika, rečeno je kako treba uvijek imati na umu da je svaki vjernik čovjek svog vremena i kako na njegov život utječe niz faktora, primjerice modernitet i postmodernitet, koji ponekad na vjernike djeluju jačim intenzitetom od same Crkve.