Split, 28. 3. 2000. (IKA) – Okrugli stol “Politička scena i kršćanstvo” održan je 27. ožujka u Pinakoteci franjevačkog samostana Gospe od Zdravlja u Splitu, a u organizaciji Kršćanske socijalne unije. U radu skupa sudjelovali su i predstavnici političkih stranaka koji deklariraju demokrašćansku opciju i predstavnici više katoličkih udruga. Kao uvodničari u raspravi govorili su fra Bono Zvonimir Šagi, don Ivan Grubišić i novinar Zoran Vukman. U raspravi koja je uslijedila traženi su odgovori na pitanja postavljena u temi: Je li politika nečist posao i može li se dosljedni i praktični kršćanin baviti njome i ostati pri tome dosljedan svojim kršćanskim načelima. Kao druga tema obrađeno je pitanje korištenja kršćanskog imena u političkom organiziranju i kako Crkva gleda na takve pojave i jesu li one dopustive i legitimne. U raspravi su, između ostalih, sudjelovali fra Bono, don Ivan, Zoran Vukman, Frano Matejčić, Ivan Gabelica, Berivoj Vrsalović, Josip Botteri Dini, Ante Pribudić, Ivan Kobač, Ivica Škiljo, Krešimir Jelovac, Luka Predragović.
Na kraju cjelodnevnog rada sudionici skupa usvojili su više zaključaka, između ostalog i to da je kršćanin dužan zauzeto se zanimati za politički proces i aktivno se baviti politikom i preuzimati konkretnu odgovornost za razvoj društva. Sudionici smatraju kako je političko djelovanje unutar kršćanskih demokratskih stranaka prirodni i najbolji izbor za praktične kršćane, jer će unutar takvoga političkog okvira najmanje dolaziti u prigodu da svoja politička očitovanja i djelo učini protivnima svojoj vjerničkoj savjesti. U zaključcima se ističe i da je kršćanin dužan uvijek očitovati se na načelan način, a u skladu s Božjim zapovijedima i naukom Crkve, nikada ne vodeći se svojim osobnim interesima. Interes bližnjeg i naroda u cjelini izražen kroz sintagmu općeg dobra uvijek mu mora biti prvenstven. Liderstvo kao opasna želja za isključivim osobnim vodstvom u politici označava se protivnim kršćanskom duhu te je naznačeno da uloga političkog vodstva u stranci i državi mora biti shvaćena kao demokratsko i odgovorno služenje onoga koji je prvi među jednakima, a ne kao osobna vlast ili ambicija. Između ostalog, u zaključcima se ističe da kršćanin u politici mora biti besprijekoran i tome idealu treba stalno težiti, bivajući stalno svjestan da je pred licem Božjim odgovoran za više vrijednosti. Na kraju se ističe da je ostvarenjem samostalne hrvatske države postignut veliki povijesni cilj hrvatskog naroda, između ostalog, i zalaganjem i po volji svih hrvatskih vjernika. Tim činom otvoren je i novi prostor slobode kojega je posebno pozvan ispuniti svaki kršćanin, a posebno kršćanski intelektualac. U zaključcima je i poduprt prijedlog da stranke sudionice utemelje kršćanski demokratski forum kao mjesto susreta i daljnje izgradnje kršćanske demokratske kulture u Hrvatskoj.