Zagreb, (IKA) – U tijeku Katehetske ljetne škole u poslijepodnevnim satima 30. kolovoza u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu održan je okrugli stol “Slovo o vjeronauku u školi – uz dvadeset godina ponovnog uvođenja u javni školski sustav”.
Jedna od moderatorica s. Ana Thea Filipović uvodno je istaknula kako se tim skupom želi dati osvrt na početke, vrednovati sadašnji trenutak, te upraviti pogled u budućnost. U odabiru uvodničara vodilo se načelom da budu zastupljene sve regije, svi “staleži”, različite dobi, različite službe u odnosu na vjeronauk, kao i različite godine staža. Uvodničari su se iz sadašnje perspektive osvrnuli na vjeronauk u školi u prvoj etapi nakon uvođenja, odnosno od kada su sami u to uključeni, ocijenili sadašnji trenutak te iznijeli svoje poglede na budućnost vjeronauka u Hrvatskoj u sklopu razvoja Crkve i društva, europskih integracija, novih izazova vremena.

Šimun Dujmović, vjernik laik, diplomirani teolog, vjeroučitelj u Željezničkoj tehničkoj školi u Moravicama i osnovnoj školi “Ivan Goran Kovačić” u Vrbovskom, od 2007. godine i vjeroučitelj mentor, osvrnuo se na 1997. godinu, kada je još kao student počeo predavati vjeronauk. Iz tog vremena posebno je istaknuo nedostatak materijala za rad. Podsjetio je kako je ponovno uvođenje vjeronauka u škole pratilo i niz funkcionalnih poteškoća, ali i predrasuda o vjeri, što se nažalost i danas može susresti.
Sanja s. Natanaela Radinović, školska sestra franjevka, diplomirana teologinja, kao vjeroučiteljica djeluje već deset godina. Trenutačno predaje u Gimnaziji i Tehničkoj i industrijskoj školi u Sinju i članica je autorsko-uredničkog tima za vjeronaučni udžbenik za 4. razred srednjih škola. Također je uz početke svog vjeroučiteljskog rada vezala pojam “nepripremljenost” za rad u učionici. Istaknula je i različitu percepciju vjeronauka od strane vjeroučenika kojima je važnije ozračje, nego sadržaj. Mišljenja je da su vjeroučenici dužni usvojiti vjerski sadržaj, jer nema vjere bez prakse; dok je uloga vjeroučitelja u školi primarno svjedočiti svojim životom, kako bi mlade privukli vjeri i Crkvi. Vraćajući se na početke spomenula je nedostatak udžbenika i drugih pomagala. Danas su udžbenici pokazatelj kredibiliteta u radu. Oslikavajući sadašnji trenutak, Radinović je vjeronauk poistovjetila s plamenom koji uvijek tinja, jer je vjeronauk blagoslov školstvu, a vjeroučitelji imaju prilike i kulturu i društvo prožimati evanđeoskim vrednotama.
Najmlađa među uvodničarima, Matilda Budimir, laikinja, diplomirana katehistica koja trenutačno radi kao vjeroučiteljica pripravnica u Upravnoj i birotehničkoj školi u Zagrebu istaknula je kako je posao vjeroučitelja jedan od najplemenitijih poslova u kojem se osoba daje s puno ljubavi, žrtve i odricanja, a ujedno je izazov i radost. Pohvalno se izrazila potporom i pomoći na koju nailazi od kolega u školi, drugih vjeroučitelja, kao i Povjerenstva za stažiranje. Važnim je istaknula povjerenje u sebe, znanje i vještine kojima svatko raspolaže, potrebu ulaganja u sebe, te povjerenje u potencijal učenika.
Mr. Žarko Turuk, svećenik Požeške biskupije, koji 1. rujna preuzima službu predstojnika Katehetskog ureda u Požegi, istaknuo je kako je uloga vjeronauka pokazati ono što je vrijedno, a to je spasenjsko poslanje da mi nosimo drugima “slobodu od svakoga zla”. Stoga su vjeroučitelji svjedoci i glasnici Boga koji želi da svi budu sretni, zaključio je.
Okupljenima se obratio i prof. dr. Ivica Pažin, predstojnik Nacionalnoga katehetskog ureda HBK-a. Istaknuo je kako je dvadeset godina vjeronauka u školi uistinu samo trenutak višestoljetnog kršćanskog života i djelovanja Crkve na ovim prostorima. No, taj će trenutak ostaviti neizbrisivi trag u povijesti naše Crkve. Crkva je katehezi posvetila svoje najbolje ljudske snage, ne štedeći napore i materijalna sredstva u što boljoj provedbi vjeronauka. Ona to nije učinila samo na temelju jednostavnih ljudskih razmišljanja, nego iz dubokoga stava vjere koja je uvijek utemeljena na vjernosti Bogu. Podsjetio je kako je vjeronauk u školi naviještanje Crkve u stvarnosti Duhova. Naviještanje kojega smo dionici možemo shvatiti kao dar koji se ne može usporediti nikakvom teorijom, nego biva dan, ili uskraćen. Crkva se služi vjeronaukom u školi kao mjestom na kojem učenici govore različitim jezicima, istaknuo je dr. Pažin te podsjetio kako se danas, nakon dvadeset godina, promatrajući sve naše planove i programe i naše udžbenike, čini da su oni izraženi naslovom prvoga udžbenika za prvi razred osnovne škole “U Tvojoj radosti, Gospodine”.
U završnom dijelu izlaganja dr. Pažin osvrnuo se na poziv vjeroučitelja kao nositelja i svjedoka radosne vijesti.
Tomislav Tomasić, vjernik laik, kateheta i viši savjetnik u Agenciji za odgoj i obrazovanje – podružnica Rijeka, vjeronauk u školi okarakterizirao je kao snagu i zajedništvo ili snagu zajedništva. Istaknuo je izvrsnu suradnju Agencije i NKU, kao i biskupskih ureda u praćenju vjeronauka u školi.
Posljednji govornik na okruglom stolu bio je dr. Rudi Paloš, SDB, glavni urednik časopisa “Kateheza”, koji je od 1998. do 2006. godine bio viši savjetnik za srednjoškolski vjeronauk pri NKU, te voditelj autorsko-uredničkog tima za vjeronaučne udžbenike za 1. i 2. razred srednje škole. Kratko je oslikao društveno-političko stanje, kao i početne poteškoće koje su pratile ponovno uvođenje vjeronauka u škole. Tako je istaknuo kako su se osim na stvaranje planova i programa, pripreme udžbenika, školovanje stručno osposobljenih nastavnika, poteškoće odnosile i na suodnos župne kateheze i školskog vjeronauka. Rekao je i kako su se vjeronauk i vjeroučitelji uključili u novu evangelizaciju, a k tomu se promiče i vjeroučitelj koji je stručnjak i svjedok. Pozitivnim je istaknuo i aktivnije uključivanje vjeroučitelja u spisateljski rad. U pogledu budućnosti, dr. Paloš smatra da bi trebalo i dalje njegovati, te još više poraditi na oduševljenju i crkvenosti.

Tomislav Tomasić predstavio je rezultate anonimnog upitnika koji su ispunili sudionici Škole. Upitnikom se željelo propitati samoprocjenu vjeroučiteljica i vjeroučitelja o vlastitom radu, kompetencijama i profesionalnim potrebama u vjeronaučnoj nastavi, te o suradnji u župnoj katehezi. Sudionici su visoko vrednovali vlastito poznavanje teološko-katehetskih sadržaja koji se obrađuju u vjeronauku, primjenu teološko-katehetskih znanja u vjeronaučnom radu, poznavanje pravila komunikacije i rješavanja sukoba u radu, suradnju s drugim vjeroučiteljima i drugim nastavnicima u školi, poznavanje ciljeva konfesionalnog vjeronauka, predanost ostvarivanju ciljeva vjeronauka u školi, poznavanje i poštivanje propisa crkvene zajednice o radu vjeroučitelja, vlastitu sposobnost prilagodbe promjenama u društvu i Crkvi. Relativno nisko su vrednovali pitanja vezana uz župnu katehezu, a u tom vidu je i jedan od prijedloga izrade priručnik za župnu katehezu. U pogledu stručnog usavršavanja, sudionici su vrlo visoko ocijenili sudjelovanje u pedagoškim radionicama, formalno i neformalno druženje s kolegama te razmjenu primjera iz prakse, kao i unaprijed pripremljene i didaktički oblikovane materijale, te razradu tema koje se odnose na razvoj vjeronaučne struke.

U osvrtu na susret, predsjednik Vijeća za katehizaciju HBK pomoćni đakovačko-osječki biskup Đuro Hranić podsjetio je kako je to bila prilika čuti o počecima i koliko je toga trebalo napraviti, te je upozorio kako je doista i puno napravljeno – pohvale i zasluge za sve to idu mnogima, ponajprije vjeroučiteljima i vjeroučiteljicama, a i osobama koje djeluju u različitim institucijama, bilo u NKU, pa sve do Agencije za odgoj i obrazovanje i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.
Temeljem predstavljenih rezultata ankete, biskup Hranić istaknuo je važnim snaženje eklezijalne službe vjeroučitelja. Stvarno osjećam da smo međusobno braća i sestre, da smo zajednica i da samo zajednički ostvarujemo poslanje. Mi u Crkvi svi skupa možemo biti Bogu zahvalni, a Crkva u Hrvatskoj može biti ponosna na vas vjeroučitelje, rekao je biskup Hranić.