Zagreb, 13. 3. 1999. (IKA) – Trebaju li se vjernici, kako klerici tako i laici, i na koje načine baviti politikom? Ili, pak, politika, kako neki vole isticati, neizbježno kvari one koji se u nju uključe? Bila su to samo neka od pitanja o kojima su raspravljali sudionici okrugloga stola što ga je na temu “Vjernik i politika” u petak 12. ožujka priredila Hrvatska seljačka stranka. Kako je to u uvodnoj riječi istaknuo član te stranke dr. Valentin Puževski, tema odnosa vjernika prema politici nezaobilazna je želimo li graditi pravednije društvo, po mjeri čovjeka. Jer, istaknuo je on, bez vjere i vjerskog pristupa životu ne nalazimo izlaze ni na općem planu, ni u životu pojedinog čovjeka. Na toj je liniji i najnovija korizmena poslanica zagrebačkoga nadbiskupa Josipa Bozanića, koji, ne samo u njoj, poziva na svesrdno i odgovorno zauzimanje svih u radu na općem dobru. Stoga, zaključak je većine sudionika današnjega okruglog stola, kršćani su itekako pozvani, pa i kroz politički angažman, raditi na promicanju dostojanstva osobe, na služenje čovjeku i društvu, ali ne iz vlastitih sebičnih interesa, nego iz ljubavi prema bližnjemu. O tome na koje načine to mogu činiti vjernici laici na skupu je govorila mr. Ljiljana Matković-Vlašić. “Želimo li djelovati kao kršćani”, istaknula je ona, “nipošto ne smijemo zatvoriti oči pred činjenicama koje nam govore kako je svijet zapao u dosad neviđenu sveopću krizu u kojoj, primjerice, 20% stanovništva raspolaže s čak 80% svjetskog bogatstva. Teškoća proizlazi otuda što sve do demokratskih promjena vjernici u nas uopće nisu sudjelovali u političkom životu, a ako su to i činili, svoju su vjeru morali toliko prikriti, da se u javnome životu i nisu puno razlikovali od ateista. Promjena toga mentaliteta zahtijeva puno vremena”. Dr. Stipe Tadić u svom je predavanju okupljene sudionike upoznao sa suvremenim pokretima u Katoličkoj Crkvi, koji pokazuju kako se i vjernici mogu samoorganizirati te zauzeto djelovati.
“Od Crkve se danas”, ustvrdio je o. Zvonimir Bono Šagi, “očekuje da konkretnije progovori o socijalnim pitanjima. Ne toliko o općim etičkim pitanjima, poput kulture života, seksualnog morala ili pobačaja, koliko o socijalnom moralu – korupciji, netransparentnom bogaćenju, ostajanju bez posla. Uloga je Crkve, uz to, humanizirati demokraciju u etičkome smislu, jer je svaka demokracija u opasnosti da se svede na golu proceduru, i da se moral počne shvaćati isključivo proceduralno. Zato su u društvu potrebne etičke instancije, koje djeluju ne samo institucionalno, nego i spontano, prije svega preko okupljanja ljudi na osnovi duhovno-etičkih vrednota”.
O tome kako službena, hijerarhijska, Crkva može utjecati na razvoj društva govorio je i urednik religijskog programa Hrvatske televizije p. Tonči Trstenjak. Čovjek današnjice ne vjeruje ni učenoj ni bogatoj Crkvi, nego, simbolično rečeno, Crkvi koja ima rane na rukama i nogama te probodeni bok, poput Krista. I mi se u Hrvatskoj moramo zapitati doživljava li današnji čovjek Crkvu kao onu koja je razapeta za njega, istaknuo je on. U raspravi se na tu temu nadovezao i svećenik i profesor crkvene povijesti na Katoličkome bogoslovnom fakultetu dr. Juraj Kolarić. Mnogi smatraju da službena Crkva šuti zato da se ne zamjeri ili da očuva svoj položaj. Nesporazum vjerojatno dolazi odatle što su mnogi, polazeći od iskustva života Crkve u komunizmu, naviknuti da Crkva bude protiv. Danas je, pak, došlo vrijeme da Crkva bude za pojedine vrednote, te mnoge zbunjuje to što Crkva više ne upire prstom ni u koga, napomenuo je dr. Kolarić
Odnos vjernika prema politici izrazito je aktualno i važno pitanje, koje ne može biti iscrpljeno jednim okruglim stolom, složili su se svi sudionici toga skupa. Jer to kako će Hrvatska izgledati sutra, u velikoj mjeri ovisi upravo o tome hoće li o njezinom izgledu odlučivati i oni koji vjeruju u Boga.