"One što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja"

Vatikan, (IKA) – “Došavši do kraja dugog putovanja kroz psalme i himne časoslova” Papa je u današnjoj katehezi na općoj audijenciji razmatrao poznati hvalospjev “Benedictus”. Taj hvalospjev, primijetio je Papa, svako jutro daje ton molitvenom trenutku hvale. Hvalospjev je spjevao otac Ivana Krstitelja Zaharija netom nakon što mu se “otvoriše usta i jezik”. Bio je naime po Božjoj kazni, zbog pomanjkanja vjere i zahvalnosti, zanijemio prilikom anđelova navještaja o Ivanovu rođenju. Oblik u kojem evanđelist Luka donosi taj tekst, primijetio je nadalje Papa, upućuje na njegovu upotrebu u liturgiji u prvoj kršćanskoj zajednici. To je blagoslov koji proglašava Božja djela spasenja. To je ujedno “proročko” čitanje povijesti, to jest “otkrivanje nutarnjeg i dubokog smisla ljudske povijesti, vođene skrivenom ali djelotvornom Gospodinovom rukom, koja drži slabu i nesigurnu čovjekovu ruku”.

Cijela je molitva okrenuta prema onom cilju kojeg David i Abraham označavaju svojom prisutnošću, a krije se u vrhuncu hvalospjeva, gotovo završnom izrazu: “pohodit će nas Mlado sunce s visine”. U grčkom se izvorniku za “Mlado sunce” koristi izraz anatolè, pojasnio je Papa, koji znači i sunčevo svjetlo ali i izdanak koji niče. Obje te slike u biblijskoj tradiciji imaju mesijansko značenje. Tako Izaija koristi tu riječ kada, govoreći o Emanuelu, kaže da “narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja”. No on, govoreći također o kralju Emanuelu, opisuje ga kao “izdanak koji će izbiti iz panja Jišajeva” to jest iz Davidove kraljevske loze, izdanak obavijen Duhom Božjim.

S Kristom se, dakle, pojavljuje svjetlo koje prosvjetljuje svako stvorenje, rekao je Papa. Čovječanstvo obavijeno “tminom i sjenom smrtnom” obasjano je tim svjetlom objave. “Kročimo, dakle, pogleda upravljena prema tom svjetlu; naše nesigurne korake, koji tijekom dana često zabasaju na mračne i skliske putove, podupire svjetlost istine koju Krist širi u svijetu i u povijesti”, pozvao je Papa citirajući na kraju dva duboka meditativna teksta crkvenog naučitelja Bede Časnog.