Opatija, (IKA) – Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić u zajedništvu s riječkim nadbiskupom Ivanom Devčićem i gospićko-senjskim biskupom Milom Bogovićem, provincijalom hrvatskih isusovaca o. Antom Tustonjićem i brojnim svećenicima predvodio je svečano misno slavlje na svetkovinu sv. Ignacija Loyole, utemeljitelja Družbe Isusove, u četvrtak 31. srpnja u crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije u Opatiji.
Tim povodom proslavljeni su 200. obljetnica ponovne uspostave te Družbe te 70. obljetnica redovništva o. Ivana Fučeka. Okupljene je na početku pozdravio superior isusovačkog samostana u Opatiji o. Zvonko Vlah dok je propovijed uputio o. Vatroslav Halambek.
Istaknuo je da Bog svoje izabranike vodi različito, a slično: kroz pustinju, kroz uvid u sebe, kroz gubljenje sebe, s usredotočenjem na jedinu, valjanu, trajnu i sigurnu uporišnu točku sve stvarnosti i duhovne i materijalne, na Krista.
“Tko to, poput Ignacija otkrije, ne može biti indiferentan pred nevoljom i izgubljenošću mnogih. Taj od Boga dobiva povlasticu da s Njim izgara za spasenje svijeta i tim žarom će biti privlačan i drugima da dospiju do iste radosti suživota s Kristom”, pojasnio je Halambek te govorio o Družbi Isusovoj koja je više od 450 godina svoje povijesti prošla različite uspone i padove, a najpoznatije je njezino ukinuće 1773. godine. da bi ponovo bila uspostavljena 1814.
“U dvjestotu obljetnicu ponovne uspostave Družbe Isusove po cijelome svijetu utkao je svojih 70 godina i o. Fuček svojim redovničkim životom i svojom djelatnošću kao dušobrižnik, posebice studenata i klera, kao poglavar u Provinciji, kao sveučilišni profesor i bliski suradnik Svetoga Oca. Važno je spomenuti njegovo zauzimanje za to da na molbu biskupa Viktora Burića isusovci preuzmu i ovu kuću i crkvu u Opatiji nakon što su benediktinci otišli u Tkon”, rekao je o. Halambek, čestitajući o. Fučeku visoki jubilej njegova redovništva u Družbi Isusovoj.
“Gospodinu dugujem zahvalnost što me je vodio na neobičnim putovima”, rekao je o. Fuček, zahvalivši svima na čestitkama. Otkrio je i kako njegov put nije bio lak. S ulaskom u novicijat obolio je od tuberkuloze i bolovao šest godina prije nego se bolest počela povlačiti.
“Gospodin me je učio da ljubavi nema bez križa i žrtve. Uvijek je bilo po Božjoj želji. On me uvijek vodio premda me nije štedio, ali shvatio sam da tako mora biti. Gospodin me učio da mu se dam i još uvijek me tome uči”, rekao je. Neobičnim, ali znakovitim smatra dolazak trojice biskupa na ovo misno slavlje, izrazivši zahvalnost svima, a osobiti Družbi Isusovoj čiji je član i za koju se još uvijek daje radeći kao duhovnik u Biskupijskom misijskom sjemeništu Redemptoris Mater u Puli.
“Ne želim još u mirovinu, želim raditi za Gospodina. Počeo sam s mladima, a tako izgleda i završavam. Nemojte vikati na mlade, oni moraju sazreti. U tom sazrijevanju ne mogu sami i kad vas ne slušaju, znajte da vas čuju. Oni te riječi pamte i ako su rečene u Gospodinu, jednog dana će Gospodin na njima s njima graditi”, zaključio je o. Fuček.

.