Vatikan, (IKA) – U svojim katehezama na općim audijencijama papa Franjo već nekoliko tjedana nastavlja razmišljati o kršćanskoj nadi, u čemu mu pomaže, kako je danas primijetio, apostol Pavao. Nije riječ je o nekom optimističkom nazoru, već o dva važna stajališta našeg života i vjerskog iskustva, a to su prema Pavlovu uvjerenju – postojanost i utjeha. Potrebno je naravno sijati sjeme nade da bi se moglo brati plodove. Postojanost bi se moglo nazvati i strpljenjem, odnosno sposobnošću podnošenja bremena i kad ono postaje teško, neodrživo te ga olako procjenjujemo negativno, skloni napustiti sve i svakog. Utjeha je međutim milost i sposobnost shvaćanja i pokazivanja nazočnosti i Božjeg suosjećanja u svim situacijama, pa i onim najgorkijim, koje izazivaju razočaranje i trpljenje, objasnio je Papa nazočnom mnoštvu vjernika na temelju svetopisamskih, posebno novozavjetnih tekstova, što nas potiče da upremo pogled na Isusa kako bismo ga bolje upoznali i nasljedovali. On je Bog postojanosti i utjehe i ostaje vjeran u svojoj ljubavi i brizi za čovječanstvo. Utješno je osjetiti kako prekriva naše rane dobrotvornom milošću i milosrđem te nas neumorno tješi. Navodeći riječi sv. Pavla: „Mi jaki, dužni smo pomoći nositi terete nemoćnih”, Papa je primijetio kako bi to moglo izgledati umišljeno. Po logici Evanđelja znamo međutim da naša snaga ne dolazi sama, već od Gospodina. Tko je u svom životu iskusio vjernu Božju ljubav, dobro zna da je utješno biti blizu nemoćne braće i snositi njihovu krhkost. Tu ćemo snagu dobiti ako budemo uz nemoćne i potrebne, jer ćemo im prenijeti snagu utjehe. Opasno samozadovoljstvo ćemo izbjeći ako to služenje smatramo kanalom kojim prenosimo Božje darove, postajući korektni sijači nade, jer je to danas posebno potrebno. Ako želimo izbjeći podjelu društva u prvu i drugu ligu, moramo gajiti prema Kristovu primjeru, kako kaže Pavao, iste osjećaje prema drugima. Božja Riječ pobuđuje nadu, koja se konkretno očituje u zajedničkom snošenju odgovornosti u uzajamnoj pomoći, jer i jaki prije ili kasnije postaju krhki te im je potrebna utjeha, i obratno u slabostima može se uvijek ponuditi smiješak ili dati ruku bratu u nevolji. Zajednica, koja uspijeva postaviti u svoje središte Krista, postaje jaka i omogućava strpljivost, nadu i utjehu, poručio je Sveti Otac. Još jednom izrazio je svoju zabrinutost zbog drame iseljeništva i pozvao ravnatelje zadužene za dušobrižništvo migranata da nastave prihvatom izbjeglica i pomognu njihovu integraciju, jer je to, prema njegovim riječima, najveća tragedija koja je zadesila čovječanstvo nakon II. svjetskog rata.
Obraćajući se na kraju sudionicima međunarodnog skupa što ga je u Vatikanu priredilo Vijeće za kulturu prigodom obilježavanja Svjetskog dana vode, Papa ih je potaknuo da poduzmu prikladne korake i na odgojnom području djece i mladih kako bi se uspješnije zaštitilo vodu potrebnu svima i shvatilo njezino kulturno i vjersko značenje. Pitke vode u svojim domovima nema 663 milijuna ljudi, dva milijuna i pol ne raspolaže prikladnim higijensko-sanitarnim strukturama, zbog čega godišnje umire oko 300.000 djece ispod 5 godina.