Vatikan, 13. 3. 2000. (IKA) – “Najveći događaj jubilejske godine”, tim je riječima predsjednik Središnjeg vijeća Svete Stolice za proslavu Velikog jubileja kardinal Roger Etchegaray označio pokorničko bogoslužje održano u vatikanskoj bazilici na prvu korizmenu nedjelju 12. ožujka kada se u sklopu Velikog jubileja slavio Dan praštanja. Po prvi put u povijesti Crkve jedan je Papa u tijeku svečanog bogoslužja zatražio oproštenje za grijehe koje je Crkva počinila u prošlosti.
Na početku misnoga slavlja Papa se zadržao u kraćoj molitvi pred obnovljenom Michelangelovom Pieta-om. Znakovitost toga čina podsjeća da, baš kao što je Djevica Marija primila u svoje krilo mrtvo tijelo svoga raspetog sina, Crkva brine za duše grešnih kršćana. Potom su Papa i kardinali ušli u baziliku u “pokorničkom ophodu”. U tijeku ophoda molile su se Litanije Svih Svetih u kojima se sveci priznaju kao svjedoci svetosti Crkve i zagovornici grešnika.
Ispovijed grijeha i poziv na praštanje uslijedili su u Papinoj homiliji i molitvi vjernika prije Vjerovanja. “Pred Kristom koji je iz ljubavi preuzeo na sebe naše nepravde svi smo pozvani na duboki ispit savjesti. Jedna od karakterističnih odrednica Velikog jubileja sastoji se u onome što sam označio kao #!čišćenje sjećanja#!”, rekao je Papa u propovijedi. Podsjećajući kako je, kao Petrov nasljednik, u buli proglašenja Velikog jubileja zatražio da “u ovoj godini milosrđa Crkva, osnažena svetošću koju prima od svoga Gospodina, klekne pred Gospodina i zamoli oproštenje za prošle i sadašnje grijehe svojih sinova”, Papa je istaknuo kako ta prva korizmena nedjelja predstavlja povlaštenu prigodu da Crkva, duhovno sabrana oko Petrova nasljednika, zamoli od Boga oproštenje za grijehe svih vjernika. “Opraštamo i tražimo oproštenje”, rekao je Papa. U svojoj je propovijedi podsjetio i na najnoviji dokument Međunarodne teološke komisije “Spomen i pomirenje: Crkva i grijesi prošlosti”. Zahvaljujući svima koji su dali svoj prinos u izradi toga teksta, Ivan Pavao II. je rekao kako je on vrlo koristan “za pravilno razumijevanje i ostvarenje izvornog traženja oproštenja utemeljenog na stvarnoj odgovornosti koja izjednačuje sve kršćane kao članove mističnog Tijela i koji potiče današnje kršćane da prepoznaju, zajedno s vlastitima, grijehe jučerašnjih kršćana, u svjetlu povijesnih i teoloških prosudbi”. Papa je pri tome nadodao kako “prepoznati zastranjenja iz prošlosti služi buđenju naših svijesti pred kompromisima današnjice, otvarajući svakome put obraćenja”.
A onda je uslijedio središnji dio Papine propovijedi: “Opraštamo i tražimo oproštenje! Dok dajemo hvalu Bogu koji, u svojoj milosrdnoj ljubavi, daje da u Crkvi urodi bogata žetva svetosti, misionarskog žara, potpunog posvećivanja Kristu i bližnjemu, ne možemo ne prepoznati nevjernosti evanđelju u koje su upala neka naša braća, osobito u drugome tisućljeću. Tražimo oproštenje za podjele među kršćanima, za nasilja koje su neki od njih počinili služeći istini, za stavove nepovjerenje i neprijateljstva koje su katkad zauzimali prema sljedbenicima ostalih vjeroispovijesti. Ispovijedamo, s još većim opravdanjem, naše odgovornosti kao kršćana za današnja zla. Pred bezboštvom, vjerskom ravnodušnošću, posvjetovnjačenjem, etičkim relativizmom, kršenjem prava na život, nezainteresiranošću za siromaštvo mnogih zemalja, ne možemo ne zapitati se koje su naše odgovornosti”, rekao je Papa u propovijedi.
S druge strane, nastavio je Papa, u tijeku povijesti kršćani su zbog svoje vjere bezbroj puta bili izloženi tlačenjima, nasilju i progonima. Stoga, kao što oprostiše žrtve tih nepravdi tako i mi praštamo. Crkva danas i oduvijek osjeća se pozvanom očistiti sjećanje na ta žalosna događanja od svakog osjećaja srdžbe ili osvete. Jubilej tako postaje za sve povlaštena prigoda za duboko obraćenje evanđelju.
U posebnoj molitvi vjernika, koja je uslijedila nakon propovijedi, Papa je ispovjedio grijehe i zatražio za njih oproštenje. Nakon Papina poziva sedam poglavara vatikanskih tijela naizmjence su izgovorili molitvene nakane od kojih je svaku slijedila Papina molitva zaključena trostrukim kyrie eleison.
Dekan kardinalskog zbora kardinal Bernardin Gantin pozvao je na ispovijedanje grijeha općenito; predstojnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Joseph Ratzinger pozvao je na ispovijedanje grijeha počinjenih u služenju istini; predsjednik Središnjeg vijeća za Veliki jubilej kardinal Roger Etchegaray pozvao je na ispovijedanje grijeha koji su izložili pogibelji jedinstvo Kristova tijela; predsjednik Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana kardinal Edward Cassidy pozvao je na ispovijedanje grijeha u odnosima s Izraelom; predsjednik Papinskog vijeća za pastoral selilaca nadbiskup Stephen Fumio Hamao ispovijedao je grijehe protiv ljubavi, mira, ljudskih prava i poštivanja kultura i vjera; predsjednik Papinskog vijeća za međuvjerski dijalog kardinal Francis Arinze pozvao je na ispovijedanje grijeha koji su povrijedili dostojanstvo žene i jedinstvo ljudskog roda; predsjednik Papinskog vijeća za pravdu i mir nadbiskup François Xavier Nguyen Van Thuân pozvao je na kraju na ispovijedanje grijeha na području temeljnih prava ljudske osobe.
Svaki od poglavara tijela Svete Stolice nakon molitve se poklonio pred velikim križem koji je bio postavljen pred oltarom u vatikanskoj bazilici.
Da bi raspršio pogrešna tumačenje glede toga bogoslužja kardinal Roger Etchegaray je već prije njegova održavanja a na spomenutom predstavljanju upozorio da bi to slavlje moglo lako ostati neshvaćeno od onih koji nisu pomno slušali poruku koju je Papa u niz navrata uputio u svojim propovijedima – poruku na pokajanje, obraćanje, “čišćenje sjećanja”. “Samo oni koji Crkvu duboko vole mogu je promatrati jasnim i čistim pogledom”, rekao je kardinal Etchegaray. Zbog toga, nastavio je, “oni koji je promatraju izvana ne mogu shvatiti istinsko vjersko značenje toga pokajničkog obreda”.
Voditelj papinskih liturgijskih slavlja biskup Piero Marini pojasnio je kako Ivan Pavao II. poziv na praštanje smatra važnim dijelom Jubileja, a osobito korizme kao vremena obraćenja. Dodao je da je ta molitva za oproštenje izravno upućena Bogu. “To nije osuda onih koji su otišli prije nas”, rekao je. Razjasnio je da se poziv na praštanje ne smije shvatiti kao optužba protiv kršćanstva prethodnih vremena niti se njime želi zanemariti mogućnost postojanja olakotnih okolnosti za počinjena djela. To je jednostavno prepoznavanje zla koje je počinjeno. “Postoji solidarnost, čak i u grijehu, među članovima Božjeg naroda”, rekao je mons. Marini. “Kršćani ne misle da su bolji od svojih otaca”, nastavio je, jedino žele reći da su među kršćanima u prošlosti postojala grešna vladanja.