Vukovar, 29. 10. 2000. (IKA) – U Vukovaru, gradu koji je podnio najveća razaranja i simbolu stradanja u Domovinskom ratu, u subotu 28. listopada održan je Liturgijsko-molitveni susret za sve stradale u Domovinskom ratu. Taj je susret dio planiranog sadržaja biskupijske proslave godine Velikog jubileja. Više od pet tisuća vjernika iz svih dijelova biskupije na hodočašće je pristiglo s osamdeset autobusa i brojnim osobnim automobilima. Susret je predvodio đakovački i srijemski biskup Marin Srakić u zajedništvu s pomoćnim biskupom Đurom Gašparovićem, biskupom u miru Ćirilom Kosom te oko 120 biskupijskih i redovničkih svećenika.
Skup je započeo u dvorištu razorene župne crkve Sv. Filipa i Jakova i franjevačkog samostana. Prije mise molio se križni put koji su po postajama predvodili pojedini dekanati biskupije, a nakon jedanaeste postaje počela je svečana koncelebrirana misa na otvorenom. Predvodio ju je i propovijedao biskup Srakić. Nakon mise vjernici su u veličanstvenom ophodu krenuli prema četiri kilometra udaljenoj Aleji branitelja na vukovarskom groblju. U ophodu dugom više od kilometra sudjelovali su svi okupljeni vjernici. Na groblju kod velikog križa nastavljen je Križni put od dvanaeste postaje. Posljednju, petnaestu postaju koja slavi Kristovo uskrsnuće, predvodio je biskup Srakić. Posjet groblju završio je blagoslovom grobova svih stradalnika u Domovinskom ratu i prigodnom molitvom.
Uz brojne vjernike na skupu su sudjelovali i predstavnici gradskih ustanova, udruga, Hrvatske vojske i ostalih. U prigodnoj propovijedi biskup Srakić je istaknuo kako se nikada ne smiju zaboraviti križni putovi kojim su prošli stanovnici grada Vukovara, zarobljenici srpskih logora, ranjenici, bolesnici i bolničko osoblje vukovarske bolnice, stanovnika Lovasa te svih onih “koji su mučki poubijani širom Slavonije, Baranje i Srijema”. “Sve te patnje u ovoj jubilarnoj godini želimo stopiti s patnjama Krista patnika. I ne želimo završiti križni put s tmurnim mislima pokapanja, nego nadom u uskrsnuće”, rekao je biskup Srakić. Podsjetivši kako je cilj toga susreta spomen branitelja “koji su položili svoje živote za slobodu i samostalnost naše domovine”, biskup Srakić je rekao: “I mi smo se danas sabrali na molitvu da tražimo Gospodinovo svjetlo i utjehu, kada svaka ljudska pomoć nestaje u besmislu nekih događaja u kojima, nažalost, bijeda čovjeka grešnika igra svoju odlučujuću ulogu”.
Osvrćući se na velike žrtve rata biskup Srakić je pozvao vjernike da ne upadnu u iskušenje da proklinju i mrze, zazivaju osvetu i uzvrat nasilja. “U ovom času mi prije svega želimo vjerovati da su ta mučenja i te nasilne i nepravedne smrti bili veliko čišćenje, mučeništvo koje našoj braći i sestrama daju božansko milosrđe koje oprašta i nagrađuje. Mi ovoga časa želimo vjerovati da je mučenička krv naših branitelja sjedinjena sa zaslugama krvi Kristove i da im je zaslužila punu radost u Božjem kraljevstvu. I neka u nama ona učvrsti nadu u vječno zajedništvo u nebu”, rekao je biskup Srakić.
Spominjući i počinitelje zločina biskup je istaknuo: “Za njih, zalutale i zle mi molimo Božje milosrđe, priznanje vlastitih zlodjela, iako se s pravom nadamo da će ljudska pravda biti zadovoljena. Ljudski život je prevelik, predragocjen da bi ga se tako olako i neodgovorno, hladnokrvno i cinički smjelo uništiti”.
U nastavku svoje propovijedi biskup Srakić je rekao: “Pred uništenom mladošću, pred tako mučki uništenim životima ponovno se ponavlja isto pitanje: čemu tolika mržnja raspirivana devijantnim ideologijama i sustavima? Tu se nije radilo o suludom kriminalu, nego o smišljenom planu onih koji su bili u stanju uništiti društveni red i cijeli jedan narod… Naši dragi branitelji položili su svoje živote za velike ideale svoje i naše mladosti: za dolazak boljega svijeta, za slobodu savjesti, za slobodu od neimaštine, za slobodu bez straha… Uživaju li njihove obitelji i cijeli naš narod te vrednote? Ako je odgovor negativan, tada su njihove žrtve i smrt uzaludni. Njihova je smrt posljedica mržnje i osvete. Ako se mržnja i dalje sabire u srcima postaje opasan eksploziv koji će kad tada provaliti na štetu novih generacija. Tada bismo mogli reći: Jadni poginuli, jer je njihova žrtva uzaludna. Zapravo bismo morali reći: Jadni mi živi. Oni su izgubili tjelesni život, a mržnjom živi gube duhovni život i time su još jadniji…”.
Na kraju svoje propovijedi biskup je pozvao vjernike da ne zaborave svoje pokojne jer bez njih bi “naš život bio isprazan i osiromašen”. “Kad bismo pak kao narod zaboravili sve one koji su svojim djelom, a mnogi svojom žrtvom i smrću oplemenili našu domovinu, zaboravili bismo, zapravo, tko smo i što smo. Hrvatska je najvećim dijelom ono što su stvorili i ostavili nam u naslijeđe naši preci. Sjećati ih se i moliti za njih znak je naše zahvalnosti, a zahvalnost je najdublji izraz ljubavi i ljudskosti”, rekao je biskup Srakić, istaknuvši kako molitva i sjećanje na pokojne nisu dostatni već i da je potrebno “živjeti i djelovati da se ne iznevjere njihove žrtve”.