Oproštaj od franjevca Miroslava (Vladimira) Hlevnjaka

Varaždin, (IKA) – Na varaždinskom groblju u četvrtak 27. studenoga pokopan je fra Miroslav (Vladimir) Hlevnjak, koji je nakon duge i teške bolesti preminuo u utorak 25. studenoga u Varaždinu. Sprovodne obrede predvodio je varaždinski biskup Marko Culej zajedno s više od 50 redovnika franjevaca i dijecezanskih svećenika. Nadgrobno slovo održao je dr. fra Mirko Mataušić koji je predstavio fra Miroslava. Oproštaju su, uz rodbinu bili nazočni mnogobrojni vjernici, među kojima i velik dio njih iz Čakovca, njegova rodnog grada. Nakon pokopa misu zadušnicu u franjevačkoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu predvodio je provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Lucije Jagec zajedno s 30 svećenika.

Vladimir Hlevnjak rođen je 3. ožujka 1934. godine u Čakovcu od roditelja Josipa i Cecilije. Imao je brata Julija te sestre Milicu, Kristinu i Bernardu. U 2. godini života teško je obolio od šarlaha pa su se roditelji zavjetovali da će ga, ukoliko ozdravi usmjeriti u svećeničko zvanje. Osnovnu školu polazio je u Čakovcu, gdje je u crkvi i ministrirao, što je činio i u tijeku gimnazije i Učiteljske škole u Čakovcu, što nije gledano blagonaklono. Zbog optužbe da je napisao neko provokativno pitanje o Stepincu, nastavnički zbor ga je 1951. isključio iz škole. Premda mu je bilo zabranjeno daljnje školovanje, ipak je svojom upornošću uspio nastaviti obrazovanje za svećeničko zvanje unutar Hrvatske franjevačke provincije pod redovničkim imenom fra Miroslav. Uz redoviti studij teologije bavio se fotografijom, osnovavši fotolaboratorij u klerikatu, te se posvetio izradi vizualnih sredstava za katehezu. Nakon svećeničkog ređenja na Petrovo 1961. te mlade mise u Čakovcu 2. srpnja iste godine, poslan je za kapelana u Našice gdje je djelovao kao izvrstan vjeroučitelj i vođa ministranata. Potom je od 1966. u franjevačkom samostanu na Kaptolu održavao vjeronauk za osnovnu i srednju školu, ostavivši trag u nizu naraštaja vjeroučenika. Kroz čitavo se vrijeme bavio izradom fotografija i dijapozitiva, te sudjelovao u pripremi velike pokretne izložbe fotografija kojom je uspješno predstavljen franjevački život, a koja je obišla sve samostane unutar provincije. Uz fotografski, zanimao ga je i filmski rad. Na festivalu svjetske katoličke organizacije za radio i televiziju 1970. godine nagradu je osvojio njegov kratkometražni dokumentarac “Saće”, kojim je prikazao izgradnju župne i samostanske crkve u zagrebačkom naselju Siget. Utemeljio je Franjevački filmski atelje, a od 1974. godine postao je suradnikom “Kršćanske sadašnjosti” u ekipi Pastoralno-katehetske službe kao voditelj-urednik za film i televiziju. U najplodnijem razdoblju života surađivao je u izradi audio-vizualnih filmova i programa, katekizama i audio-vizualnih seminara za vjeroučitelje te je djelovao u video studiju KS-a. Od 1990. djelovao je samostalno u filmskom i video studiju u Sigetu, gdje je i živio od 1981. Zatekla ga je teška bolest koja mu je onemogućila daljnji rad pa je živio u samostanu na Kaptolu, da bi posljednje godine proveo u franjevačkom samostanu u Varaždinu. U svome filmskom radu fra Miroslav posebno se odlikovao snimateljskim darom, premda je kao kompletni filmski autor u izradi oko 250 filmskih i video naslova sudjelovao i kao scenarist, montažer i redatelj. Iza sebe ostavio je stotinjak dokumentarnih i katehetskih filmova. U tijeku plodnoga svećeničkog i redovničkog života bavio se katehetskim radom i filmskom umjetnošću, te je kao pionir modernoga izričaja vjerskih sadržaja uložio ogroman trud u suvremeno naviještanje Božje Riječi i izgradnju Kristova Kraljevstva. Unatoč tomu što je iznenadna bolest prekinula njegovu aktivnost 1996. te je izgubio sposobnost govorne komunikacije, fra Miroslav Hlevnjak bio je “živi primjer vjernosti Bogu i svjedočenja vjere”, kao što je rečeno na svečanosti obilježavanja 40. obljetnice njegova svećeništva u Čakovcu 25. rujna 2001. godine.