Rakov Potok, (IKA) – Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u četvrtak 16. veljače u župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Rakovu Potoku oproštajnu misu za Stjepana Drugčevića, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.
U euharistijskom zajedništvu s 30-ak svećenika Zagrebačke nadbiskupije i mnoštvom župljana koji su se došli oprostiti od svoga župnika, kardinal Bozanić u propovijedi je rekao da smrt svakoga potrese te da ona postavlja pitanje pred svakoga čovjeka. Smrt svakog vjernika, a isto tako i smrt svećenika koji je služio Božjim otajstvima i koji je bio znak Božje prisutnosti u zajednici vjernika, na poseban način okuplja one kojima je služio, za koje je radio, rekao je kardinal.
Svećenik je na poseban način, nastavio je kardinal, dan Isusu, baš kao i svaki vjernik koji već po sakramentima pripada Bogu. „Danas kada se nalazimo pred smrću nekoga koga poznajemo, utješno je slušati kako je Isus u pročitanom Evanđelju već unaprijed molio svoga Oca da nam pripravi mjesto kada otiđemo s ovoga svijeta”, rekao je.
Kardinal je podsjetio na život i svećenički put pokojnog vlč. Stjepana, koji je svoju službu obnašao na tih, ali ustrajan način, samoprijegoran i postojan način sve do kraja. Uime Zagrebačke nadbiskupije, zahvalio je Bogu za sve dobro koje je vlč. Stjepan učinio te izrazio kršćansku sućut svim župljanima, a posebno njegovoj sestri Zlatici i čitavoj rodbini. „Ovdje smo da molimo Boga da i ovo što sada živimo, ovo s čime se sad susrećemo, bude svima nama od pomoći da se svatko od nas još više približi Bogu kojemu svi živimo i prema kojemu svi idemo”, zaključio je kardinal Bozanić.
Uime svećenika, oproštajni govor uputio je dekan Svetonedeljskog dekanata i župnik župe bl. Alojzija Stepinca Bestovje-Novaki-Rakitje preč. Božidar Cindori. „Naš je Stjepan zračio ljudskom dobrotom i zato nam je bio svima drag”, rekao je preč. Cindori. „Kakva podudarnost da je naš Stjepan u utorak, na Valentinovo, krenuo u crkvu da prikaže misu za svog pokojnog oca, ali Gospodin je u tom trenutku odlučio da ga pridruži njemu u nebu”, rekao je. Istaknuvši da je u dekanatu izgubio dragog i vjernog prijatelja svećenika, rekao je kako su vrata njegova doma i srca uvijek bila otvorena za svakoga. Stjepan je bio dobra duša našeg svećeničkog zajedništva. Uvijek se čulo njegovo mišljenje i savjet, ali nikada nije bio nametljiv, već uvijek obazriv i uljudan. Takav je bio i prema svojim vjernicima, i zato je bio cijenjen i poštivan, zaključio je preč. Cindori.
Vlč. Stjepan Drugčević preminuo je u utorak 14. veljače u Rakovu Potoku u 72. godini života i 46. godini svećeništva.
Rođen je 18. kolovoza 1945. u Dijankovu, župa Križevci. Nakon srednje škole u Križevcima i položene velike mature, te odsluženoga 18-mjesečnoga vojnog roka, upisuje se na zagrebačku bogosloviju i biva zaređen za svećenika 27. lipnja 1971. U jesen 23. rujna 1971. godine preuzima službu župnog vikara u župi sv. Blaža u Zagrebu.
Zbog pastoralnih potreba javlja se dobrovoljno za upravitelja župe sv. Petra u Zaprešiću od 3. rujna 1973. godine, s tim da još 4 naredne godine ostaje i u službi župnog vikara u župi sv. Blaža u Zagrebu. Službu župnika župe sv. Petra u Zaprešiću obnaša do 3. rujna 1986. godine.
Od 14. rujna 1986. godine pa do 28. kolovoza 2004. godine, obnaša službu upravitelja župe sv. Nikole biskupa u Bistri. Od 1. srpnja 2001. do 2004. godine obnaša službu dekana Zaprešićkoga dekanata. Župnikom župe Presvetog Srca Isusova u Rakovu Potoku imenovan je 29. kolovoza 2004. godine i na toj službi ostaje sve do svoje smrti.