Đakovo, 8. 7. 2003. (IKA/BTU) – Na misi zadušnici za preminuloga umirovljenoga đakovačkoga i srijemskog biskupa Ćirila Kosa u đakovačkoj katedrali, oproštajni govor održao je dijecezanski biskup Marin Srakić.
Osvrnuvši se na životni put biskupa Kosa, biskup Srakić je istaknuo kako je za svoje svećeničko zvanje pokojni biskup najviše zahvaljivao Gospodinu i svojoj baki Tereziji te dobrom župniku Eugenu Kubeši. Govoreći o njegovoj službi duhovnika u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovi, biskup Srakić je napomenuo kako je bio živi promicatelj duhovne i liturgijske obnove pretkoncilskog vremena: “U nedostatku literature, on je i kao tehnički urednik Vjesnika đakovačke biskupije u kasnim noćnim satima prevodio knjige teološko-duhovnog sadržaja i zajedno s bogoslovima ih ciklostilski objavljivao. U to vrijeme, zahvaljujući njemu, Bogoslovno sjemenište u Đakovu bilo je jako izdavačko središte u našoj Crkvi”.

Podsjetivši na njegovo uhićenje te osuđivanje na zatvorsku kaznu, đakovački i srijemski biskup je rekao: “Gospodin ga je bez poštede tkao i namatao na svojoj osnovi, pa i u zatvoru, kao da je bilo potrebno da prođe i kroz to iskustvo prije nego što preuzme službu biskupa”. Pritom je istaknuo: “Kakav je biskup bio kao kršćanin i čovjek možemo zaključiti iz činjenice da je svake godine čestitao Novu godinu svome sucu istražitelju. A nakon izlaska iz zatvora poslao je pismo zahvale referentu za preodgoj KPD Stara Gradiška za dobar postupak prema zatvorenicima u odjelu za izradu cisterni”.

Napomenuvši kako je biskupsku službu preuzeo u trenutku teške krize koja je nagrizala Đakovačku i Srijemsku biskupiju, koju je on svojim zalaganje smirio i ujedinio, biskup Srakić je istaknuo da je biskup Kos bio čovjek Crkve koji je služio Crkvi, a ne da Crkva služi njemu. Za biskupsko životno geslo uzeo riječi koncilske konstitucije Christus Dominus: “In caritate, humilitate et vitae simplicite – ljubavlju, poniznošću i jednostavnošću života”. To je za njega bio program, jer je, kako je rekao biskup Srakić, ljubavlju vodio biskupijsku zajednicu kao učitelj, pastir i svećenik: “Svoju ljubav očitovao je jednako i prema Bogoslovnom sjemeništu i prema redovničkim zajednicama, napose Zajednici sestara svetoga Križa, i prema župnim i drugim zajednicama koje je rado posjećivao bez obzira da li su nešto slavile ili tugovale. Svoju prijateljsku, bratsku pažnju i poštovanje očitovao je prema sestrinskim Crkvama i njihovim pastirima, bez lažnoga i naivnog ekumenizma i nerealnih nadanja”. Imao je razumijevanja i strpljenja za svakoga: “S jednakom otvorenošću primao je bliske i daleke, vjerne i nevjerne, dobre i onima koji to nisu, siromašne i bogate, malene i stare, zdrave i bolesne, radosnima i tužnima. Težnje i tjeskobe, problemi i brige, radosti i zadovoljstva svećenika, redovnika i redovnica i vjernika laika koje je susretao postajali su njegovi”.

Biskup Srakić rekao je kako je biskup Ćiril bio pravi kroničar biskupije, te je u svoj dnevnik bilježio sve što se događalo oko njega, od atmosferskih prilika i imena koncelebranata do velikih svjetskih i crkvenih događaja. “U tom smislu spomenimo da je za vrijeme svoje službe utemeljio 21 župu, da je zaredio 118 svećenika, izgrađeno je 18 župnih i 22 filijalnih crkava, 62 vjeronaučne dvorane i 42 župna stana”.
Opisujući preminulog biskupa kao domoljuba, đakovački i srijemski biskup je napomenuo kako je biskup Kos uvijek bio uz svoj narod bilo da je patio ili slavio, podizao glas u obranu svoga naroda i vjernika koji su bili građani kako on reče “dvadeset i drugog reda”, te je u najtežim trenucima ostao uz svoj narod, pohađao ranjenike i branitelje, sprovodio pokojnike.

“Radost i vedrina bila je jedna od njegovih karizmi koju je dijelio drugima. Gdje god se pojavio unosio je radost, vedrinu i raspoloženje”, istaknuo je biskup Srakić napomenuvši pri tome kako ga Gospodin nije štedio ni u biskupskoj službi ni u bolesti, a posebnu patnju proživio je u doba nedavnog rata kada je jako stradala njegova biskupiju. No, u tim i takvim trenucima preostajala mu je molitva, istaknuo je biskup Srakić.
Govoreći o službama koje je biskup Kos za svoga života obnašao u Biskupskoj konferenciji, posebno je istaknuo njegovo djelovanje pri Katehetskom vijeću, koje je “kroz punih devetnaest godina znalački, odlučno i uspješno vodio uz izuzetno vrijedne suradnike. Tu je očitovao svu snagu svoga duha. Tu ljubav očitovao je napose prema Vrhbosanskoj nadbiskupiji koju je kroz devet mjeseci vodio kao Apostolski administrator”.

Biskup Srakić se i osobno oprostio od preminulog biskupa, koji je u njegovu životu bio nazočan gotovo 59 godina: “On je svojim primjerom bogoslov i svećenik, napose kao duhovnik Bogoslovnog sjemeništa zaslužan za moje zvanje. Zahvaljujem Gospodinu što sam kroz dugi niz godina mogao biti njegov bliski suradnik u mnogim službama, napose službi pomoćnog biskupa i biskupa koadjutora. Htio bih kao biskup zajedno sa suradnicima nastaviti graditi na ono djelo koje je on svojim životom i radom ostavio. On u svojoj duhovnoj oporuci moli sve za oproštenje. To i ja molim njega kako u svoje ime tako u ime cijele biskupije”.

Na kraju je đakovački i srijemski biskup izrekao zahvalu svima koji su ga u bolesti dvorili mons. Luki Strgaru, redovnicama, liječnici, kao i liječnicima i sestrama Kliničke bolnice Osije, te svima koji su se okupili na posljednjem ovozemaljskom ispraćaju biskupa Kosa.
“Gospodine hvala ti za milost koja se zove biskup Ćiril Kos, biskup đakovački i srijemski”, istaknuo je na kraju oproštajnog govora biskup Srakić.