Budi dio naše mreže
Izbornik

Oproštajno misno slavlje vlč. Ivana Đakovca u Ilači

Ilača (IKA)

U Gospinom svetištu u Ilači vlč. Ivan Đakovac slavio je 16. kolovoza svoju posljednju misu kao ilački župnik i upravitelj svetišta.

Naime, đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić objavio je dekrete o razrješenjima i imenovanjima svećenika u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji te je dosadašnji ilački župnik imenovan župnikom Župe sv. Nikole biskupa u Vinkovcima. Vlč. Đakovac u Ilači je bio župnikom i upraviteljem svetišta punih deset godina.

Oproštajni govor uime župne zajednice pročitao je Ivan Martinović te je, između ostaloga, rekao: „Izgrađivali smo župnu zajednicu i krasna prijateljstva. Nova zvona, odlazak djece u Zaton, suradnja sa zborom sve je bilo s Vama u sporazumu i dogovoru. Cijenili ste ovu zajednicu, nesebično ste pomagali riječju i djelom. Niste to isticali. Vama su se dobrota i trud podrazumijevali. Hvala na svemu i oprostite ako smo Vam skrivili pokoji sijedi pramen. Ostanite kakvi jeste. Neka Vam dragi Bog da snage da ustrajete, da dajete sebe u novoj župi, ali i u cjelokupnom daljnjem svećeničkom djelovanju. Gospa ilačka će Vas čuvati. I dođite nam. Nemojte nas baš zaboraviti. Ostavili ste za sobom pečat i Ilačani će Vam se uvijek obradovati i svojim Vas zvati“.

Križ, veliki i mali dukat te veliki buket cvijeća župniku je uime župne zajednice uručila Marija Dević. Zazvonila su i zvona na Vodici, a župnik je dobio i gromoglasni pljesak župljana i hodočasnika koji su sudjelovali na misi.

U emotivnom govoru, koji je često bio isprekidan pljeskom, vlč. Đakovac naglasio je da je u Ilači ostavio deset najljepših godina života te dodao: „Koliko god da idem, toliko tu i ostajem. A ono što me najviše tješi kod moga odlaska je da mi je Bog nakon smrti majke dao drugu, Gospu Ilačku. U ovih deset godina dao sam od sebe maksimum, koliko sam mogao i znao. Kada sam došao u Ilaču rekao sam da nisam došao da bi me voljeli, nego da sam došao vršiti svoju službu. Međutim, očito se ta ljubav rodi kada si s narodom. Kada taj narod voliš, kada s tim narodom rasteš. Kada taj narod dio tebe ucijepi u život. A to ste svi vi napravili. I tu sam vam neizmjerno zahvalan. Nekada nisam ni znao gdje je Ilača, a sada, kada budem išao na ovu stranu, srce će zatreperiti na poseban način. Hvala vam na svemu onome što smo zajedno prošli“.