Split, (IKA) – Ured za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije nastavlja sa mjesečnim susretima mladih grada Splita i okolice trećom srijedom u mjesecu. Drugi susret novog ciklusa održan je u srijedu 17. studenoga u prepunoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. Tema susreta “Opraštati?! Kada? Koliko? Zašto?” privukla je dosada najveći broj mladih, više od 500 učenika i studenata, od kojih su neki dva sata strpljivo stajali na nogama jer nije bilo slobodnih sjedećih mjesta. Tribina je započela prigodnim skečom i kratkim video uratkom na temu susreta, koji su snimili i režirali sami mladi, pod vodstvom dipl. teologa Marina Periša. Predavanje je zatim održao dr. fra Ante Vučković istaknuvši da je riječ “opraštanje” često opterećena pogrešnim shvaćanjima. Stoga je krenuo od izvora, novozavjetnog teksta i Isusove rečenice izgovorene na križu na Golgoti: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!” ističući da je u toj rečenici cijela škola opraštanja. Dvije su neobičnosti vezane uz nju: to što se nalazi na samo jednom mjestu u Novom zavjetu i što se nakon nje ništa nije dogodilo. Na Golgoti se nalaze tri križa: na jednome je razapet Isus, a na druga dva razbojnici. Svaki “križ” drukčije reagira. U tom je svjetlu dr. Vučković istaknuo da pogrešno govore oni koji vele da križ spašava. Ne spašava svaki križ nego samo jedan: Isusov križ. U vrhuncu boli Isus ne misli na sebe nego na druge. Govoreći o nerazumijevanju onoga što čine oni koji zlo čine kazao je: “Svi koji upadnu u vrtlog zla ne razumiju što čine jer prvenstveno ne razumiju sami sebe, a najveće slijepilo tvore njihovi tzv. ‘dobri’ razlozi kojim pravdaju zlo koje čine. Netko tko čini drugome zlo sa sviješću da ima pravo na to, zapravo, ne vidi svijet na realan način”.

Govoreći o važnosti opraštanja, ustvrdio je da je ono važno zbog same žrtve da iziđe iz zla koje nije skrivila. Zlo je prikuje uz samu sebe, traži od nje da upadne u isti vrtlog i da kroz nju kola taj otrov. Što prije iziđe iz toga zla može nastaviti živjeti. Ne znači da će zaboraviti i živjeti kao da ništa nije bilo, ali to je jedan način na koji se smije vratiti u normalan život, radovati se i živjeti punim životom i nakon pretrpljenog zla. Osvrnuvši se na poznatu krilaticu: “Oprostit ću, ali ne ću zaboraviti!” dr. Vučković kazao je da se ne oprašta ono što smo zaboravili jer ono više nije u svijesti, kao što se ne brinemo za bol koja više nije tu. S druge strane, oprašta se samo ono što ne možemo zaboraviti. Povreda i jest u tome da traje i nakon što je prestalo izravno nasilje. Postoji lukavost te krilatice koja u sebi nosi osvetu. Kršćanstvo ima drukčiji način ophođenja s pamćenjem i zaboravom. Ono na neki način kao da kaže: “To se ne zaboravlja, ali se pamti drukčije”. Pamtim, kroz oslobođenje oprosta koje mi je darovano, zlo koje me je pogodilo. Ono može biti štit od daljnjeg ponavljanja ali ne i razlog da sada niti kasnije posegnem za osvetom, istaknuo je predavač. Podsjetio je da je oproštenje proces te da je pogrešno nametati kršćanima da oni, zato što su kršćani, moraju oprostiti. Ono što mi učimo na izvoru evanđelja je da se oprost rađa u žrtvi iz njezinoga odnosa prema Bogu. Dakle, ukoliko se želi pomoći žrtvi treba se izbjeći imperativ tj. naredba da oprosti. Treba joj se, na neki način, pomoći da otkrije kako doći do Boga, do izvora dobrote, gdje će sama spoznati kako joj je potrebno oprostiti jer je to lijek za njezinu dušu.
Tribina je obogaćena pjevanjem mladih iz vokalno-instrumentalnog sastava “Mihovil” sa splitskog Kamena, a susretu je nazočio i kaštelanski gradonačelnik Josip Berket te pjesnik Enes Kišević. Druženje je nastavljeno u predvorju dvorane. Taj je susret ujedno bio i duhovna obnova za sve sudionike Katoličke malonogometne lige “Ivan Pavao II.” na kraju jesenskog dijela natjecanja kako bi mladi rasli u vjeri. Na taj način Ured za mlade želi povezati sve mlade kako bi kao jedna cjelina bili pokretačka snaga Crkve i društva.