Banja Luka, 14. 3 1995. (IKA) – Banjolu~ke novine “Glas srpski”, objavile su u broju od 11. i 12. ožujka, ~lanak “Kardinalsko-biskupska posla: Dobro znane trublje”, u kojemu iznose niz optužbi protiv banjolu~kog biskupa Franje Komarice i sarajevskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljiđa. “Da bi #!zaradili#! poen viče, osvojili novu stepenicu na ljestvici titulara, crkveni službenici i velikodostojnici Katoli~ke crkve izmičljaju progone za svoj narod, lansirajuđi te izmičljotine u svijetu. Nerijetko, kao naru~ene, one postaju #!istinom#!, a kao kamen~iđ viče u opčtem mozaiku optužbi srpskog naroda koji je ovdje kriv za sve. A najkrivlji je, naravno, čto je – srpski narod! Tako je, primjerice, prije koji dan hrvatska televizija dugih televizijskih tri minute #!govorila#! o izgonu Hrvata ovdje od srpskog nasilničtva i bahatosti, a u isto to vrijeme, dok je trajala ta vjerska emisija, u banjolu~koj katoli~koj crkvi, gdje stoluje kardinal Franjo Komarica, izuzetno aktivan u #!promidžbi hrvatskog zla#!, trajala je misa za bar tri stotine vjernike. Mirno i uljudno, daleko od rata i bilo kakvog maltretiranja. Ko, onda, koga odavde tjera #!na nacionalnoj osnovi#!? A gospodin Franjo Komarica, ~ovjek koji je ravnopravno s Vinkom Puljiđem #!konkurisao#! kod Svete Stolice u Vatikanu za titulu kardinala (pa propao, a Puljiđ se titule domogao), ~ini sve da se ova sredina čto crnje i teže optuži, da mešunarodni #!tužitelji i suci#!, faktori srpske tragedije, čto očtrije tuže i osude”, stoji u ~lanku. Novinar “Glasa srpskog” optužuje banjolu~kog biskupa i zbog njegova posjeta Rotenburgu, gdje je tražio začtitu ljudskih prava Hrvata i Muslimana na banjolu~kom podru~ju. “A osnovica ljudskih prava, gospodine Komarica, jeste vjeroispovijest”, isti~e novinar, tvrdeđi kako slobodno slavljenje misa katedrali u Banja Luci dokazuje počtivanje ljudskih prava.
Govoređi o posjetu sarajevskog nadbiskupa Vinka Puljiđa, 25. i 26. velja~e, banjalu~koj biskupiji, novinar isti~e da se kardinal uvjerio da “Hrvati ovdje žive bolje i mirnije negoli u Sarajevu u kome je on, zahvaljujuđi tome čto je uspio da zadrži sedam odsto Hrvata, ostvario neznatnu prednost nad Komaricom i dobio #!promidžbu#! u kardinala. Monsinjor doju~eračnji Puljiđ je najprije tražio, ili je bar njegov takmac po napredovanju u hijerarhiji Komarica tako shvatio, da se ovdje održi Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine. Ministarstvo vjera Vlade Republike Srpske je, logi~no, odlagalo takvu konferenciju u Banjoj Luci, pozvavči gospodina Puljiđa da li~no posjeti Banja Luku i on je, posjetivči rodni kraj, shvatio u ~emu je stvar. Ali, čto mu je trebalo da odmah počto je iz Banja Luke stigao u Zagreb (posljednjeg februarskog dana) posjeti dr. Franju Tušmana i da ga #!obavijesti#! o stračno #!tečkoj situaciji Hrvata u banjalu~kom regionu#!. I ispri~ao je, naravno, neistine, bač onako kako ga je #!obavijestio#! domađin Komarica, a svjetski su mođnici dobili nove #!podržavajuđe#! materijale iz njegove poruke i poduke.”
Kritizirajuđi i analizirajuđi zajedni~ki apel kardinala Vinka Puljiđa i biskupa Franje Komarice, novinar “Glasa srpskog”, zavrčava svoj ~lanak: “Gospodi, koja ne bi smjela brkati crkvu i politiku, to ni po cijenu ne znam ~ega (a ne samo da brkaju, veđ namjerno jedno drugome podrešuju, koristeđi jedno za drugo i obrnuto), o~ito mnogo toga valjalo bi ređi. Ali, za čta i zbog ~ega? Gospodi koja se #!tako neobjektivno, gotovo nedostojno, ponača prema svom sopstvenom narodu, a njen je, tog hrvatskog naroda, #!mozak i svijest#! opčta, nema se čto kazivati.”