Slavljene su tri mise a središnjoj, koju je predslavio don Marinko Vidović, prethodila je procesija. Uz župnika don Antu Antunovića, preč. Stipu Jerkovića, koncelebrirali su brojni svećenici okolnih župa Neretvanskoga dekanata.

Don Marinko u homiliji poručio je da čovjek traži, uvijek želi što više otkriti. Prirodne zakonitosti lako se pretaču u formule, ali postoji samo jedna formula, koja nadilazi, a to je život − formula koja nadilazi sve prirodne zakonitosti, i nijedna, i sve skupa, ne mogu obuhvatiti tu životnu formulu. Objavom Isusa Krista, čovjek se usmjeruje prema budućnosti, ono što daje nadu, jer bez nade čovjek ne može živjeti, čovjek je kao riba na suhom.

Isus Krist, koji je utjelovljena objava Božja, došao je pokazati osnovni životni zakon, svojim osobnim životom pokazao što znači pronaći blago, biti u uskoj povezanosti s Bogom i dokle ta uska povezanost čovjeka može dovesti. Poznato je dokle je dovela Njega. Odbačen od svih, ubijen i upravo u toj smrti dao je smisao ljudskom životu, ne samo u fizičkom, nego smisao duhovnom životu, otvorio mu perspektivu Neba.

Nadalje je don Marinko poručio da bi trebali u Isusovoj ponudi pronaći život, zakonitosti međuljudskih odnosa, jer to danas nedostaje. Ako duhovna zakonitost zakaže, sve drugo postaje beznačajno. Čovjek koji se susreće s poukom Isusa Krista, s njegovim navještajem, kad-tad u životu mora uskliknuti: „Pronašao sam!“ Često se dogodi, da ne tražimo, nego nam se dogodi prosvjetljenje, rekao je.

Stjepan, mladić, đakon, nije poznavao Isusa, nije ga nikada susreo, bio je jedan od onih kojega su apostoli izabrali da im pomaže u njihovu radu. U prirodnom zakonu je − očuvaj život, koliko god možeš više, ali osnovni zakon života je − izgubi život da bi mogao dobiti život. To i Krist uči: ako sačuvate život, izgubit ćete ga.

Sveti Stjepan, smatran zločincem protiv židovskog naroda, njihova nauka, njihova Boga, za grob mu se nije znalo. Vjerojatno poput mnogih zločinaca tadašnjeg vremena, treba mu i grob sakriti, a pokopan kao i Isus, u tuđi grob. Isus je pokopan tamo gdje nitko nije očekivao. Sa Stjepanom se događa isto, pokapaju ga u skriveni tuđi grob. I ide u zaborav. Pogledajte koliko se sjećamo i pokojnika i dobročinitelja koji su zadužili čovječanstvo, upozorio je predslavitelj.

Nadalje je protumačio kako je došlo do našašća relikvija sv. Stjepana. Po predaji, 480. godine jeruzalemskom svećeniku Lucijanu u viđenju Bog očituje gdje je Stjepan pokopan. Što je pronašao? Pronašao je Stjepanov život, pronašao je ono za što je Stjepan dao svoj život, pronašao je ono što nazivamo moći. Te kosti, ti ostaci njegova zemnog života nisu obični ostaci. To je ostatak svetosti, ostatak zemaljskog sebedarja za sve druge, ostatak koji moćno djeluje i danas na razne načine, ali najviše usmjeruju našu misao Bogu, usmjeruju naš pogled k nebesima, pojasnio je vlč. Vidović.

Oprostiti, to nije prirodni zakon, ako te netko pljusne po jednom obrazu, ti ćeš njega sigurno po dva, ako si jači od njega, ako nisi povući ćeš se. Za oprostiti treba vidjeti otvorena nebesa. Zato se slavi Stjepan, zato se slavi ovaj „duplikat blagdan“, 26. prosinca, kad je izgubio život, kao prvi koji je slijedio Isusa Krista i našašće njegovih moći, zapravo našašće Stjepanova života, otkriće vrijednosti njegova života, rekao je propovjednik.

„Treba prepoznati blago, treba otkriti ono što osmišljava život, treba otkriti ono što međuljudske odnose gradi. Ne gradi međuljudske odnose ‚hoćemo li se podijeliti‘ − to truje. Nešto drugo gradi međuljudske odnose, gradi ‚oprosti, pa i onda kad izgubiš – oprosti‘, pokušaj, trudi se, moli Boga da ti da snage. Oprosti im Gospodine, oprosti im, pa makar za to ‚oprosti‘ morao dobiti kamenje u glavu, a dobit ćeš ih sigurno!

Što više opraštaš, što si otvoreniji u milosrđu, to više kamenja u glavu dobivaš, ali to kamenje dovodi do palme mučeništva. Mnogo ih je bilo kroz povijest, zaborav totalni, ne spominju se više. Ovaj beznačajan, samo zato što je dao život, što je bio mučenik, spominje se. Crkva ga prepoznaje, prepoznaje ga vjernički duh, prepoznaje ga kao onoga koji je shvatio i u potpunosti prihvatio Isusovu poruku. On je pronašao, mi se trudimo pronaći. Daj, Bože, da nas jednom svjetlo prosvijetli, da mognemo i mi reći: ‚Pronašao sam!‘, a to ‚pronašao sam‘ mijenjat će i promijenit će naš život!“, poručio je vjernicima vlč. Vidović.

Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor s voditeljicom prof. Marijanom Franičević.

Mise tijekom trodnevnice predslavili su župnik Antunović, don Nikola Juračić i don Jure Bjeliš.