U ime Nadbiskupskog arhiva u Splitu primopredaji je prisustvovao arhivar Ivan Balta, a u ime Hrvatskog glazbenog zavoda potpredsjednica Tamara Jurkić Sviben i voditeljica knjižnice i arhiva Nada Bezić.

Ovo izuzetno vrijedno glazbeno djelo, prvi skladani oratorij u hrvatskim krajevima, pripada fondu Glazbenog arhiva splitske katedrale, a sve do nedavno se smatralo zagubljenim. Zahvaljujući gospodi Arsenu Duplačiću i Viti Baliću doznalo se da se ovaj originalni notni zapis nalazi u osobnoj ostavštini muzikologa Lovre Županovića, koja se čuva u arhivu Hrvatskog glazbenog zavoda.

Uprava Hrvatskog glazbenog zavoda, na čelu s predsjednicom Romanom Matanovac Vučković, spremno je prihvatila prijedlog ravnatelja Nadbiskupskog arhiva u Splitu, don Slavka Kovačića, da se ovaj Bajamontijev autograf ponovno vrati na mjesto gdje je nastao i gdje pripada.

Don Mihael Prović u nedavno objavljenom radu Kapelnici splitske katedrale Benedetto Pellizzari, Julije Bajamonti i Ante Alberti – neotkriveni biseri hrvatske kulturne baštine o Juliu Bajamontiju i napose njegovoj skladbi Prijenos svetog Dujma piše:

Don Benedetta Pellizzarija na kapelničkoj službi u splitskoj katedrali naslijedio je 1790. godine hrvatski književnik, skladatelj i liječnik dr. Julije (Giulio) Bajamonti (Split, 1744. ‒ Split, 1800). Bavio se poviješću, arheologijom, poljoprivredom, pomorstvom, meteorologijom, itd. Bajamonti je jedan od najgenijalnijih umova kroz cijelu povijest grada.

Budući da je Bajamonti bio svestran student, uz medicinu bavio se književnošću i skladanjem. Godine 1767. objavljuje u Veneciji djelo Storia di san Doimo, primo vescovo di Salona (Povijest sv. Dujma, prvog salonitanskog biskupa) koje mu poslije služi kao libreto za oratorij La traslazione di san Doimo – Prijenos moći sv. Dujma. Oratorij je praizveden u (starom) splitskom kazalištu 12. svibnja 1770. godine prigodom proslave prijenosa posmrtnih ostataka sv. Dujma iz starog Boninova u novi Morlaiterov oltar. Djelo La traslazione di san Doimo – Prijenos moći sv. Dujma prvi je oratorij u hrvatskoj glazbenoj literaturi. Za njega sam Bajamonti piše kako je „Componimento drammatico ossia oratorio”.

Iako je Bajamontiju 1770. godine samo 26 godina, kao mlad skladatelj oratorija pokazao je svu ljepotu vlastitog glazbenog i literarnog stvaralaštva. Sadržaj libreta temelji se na prastaroj legendi o pronalasku sarkofaga sa svečevim ostacima koje nitko nije mogao pomaknuti. Međutim, nevina dječica s lakoćom su taj sarkofag podigla i prenijela. Toj legendi Bajamonti je dodao i epizodu o obraćenju kneza Lovela, jednog od sedmero braće koja su dovela Hrvate u novu postojbinu.