Osijek, (IKA) – Na Susretu s autorom u Osijeku 6. ožujka gostovao je dr. Lush Gjergji, ponajbolji poznavatelj djela i života sv. Majke Terezije i njezin prijatelj, sunarodnjak Albanac, subrat i autobiograf, generalni vikar Apostolske administrature u Prizrenu. Osječani su tijekom susreta u knjižari Kršćanske sadašnjosti „Dr. Josip Turčinović” imali priliku iz prve ruke od don Lusha slušati o njegovoj suradnji i prijateljstvu s Josipom Turčinovićem, duhovnim izazovima na vrelima djelatne ljubavi prema Kristu sv. Majke Terezije iz Kolkate, o posveti katedrale Majke Terezije u Prištini (blagoslovljena 5. rujna 2010.) početkom rujna 2017. kada se Crkva nada pohodu pape Franje, o ne(pre)poznatim primjerima darivanja kršćanske ljubavi u životima velikana 20. stoljeća, o don Gjergjijevim djelima mirotvorstva na Kosovu 90-tih godina i kršćanskim plodovima zagovaranja politike nenasilja.
„Susret s autorom” 65 naslova na hrvatskom, albanskom i talijanskom jeziku, od kojih je 16 na hrvatskom objavila Kršćanska sadašnjost, a 16 knjiga posvećeno je Majci Tereziji, vodio je don Anton Šuljić, ističući desetak KS-ovih naslova knjiga (ostale rasprodane).
Govoreći o prijateljstvu s dr. Turčinovićem i tiskanju katoličkoga glasila Drita na albanskom, don Gjergji prisjetio se: „Od 1967. godine Albanija je službeno bila ateistička država, a Katolička Crkva u pravom smislu riječi bila je u katakombama te je 1977. Drita tiskana u Prizrenu, pet godina u Sarajevu u ‘Oslobođenju’, ujedno tiskari jugoslavenske partije, ali tiskanje je zaustavljeno jer ‘Drita piše protiv armije'”. Godine 1980. i 1981. o tome sam razgovarao s velikim prijateljem i bratom svećenikom Josipom Turčinovićem, koji je ponudio tiskanje u Zagrebu. Bio je to bratski, prijateljski spas za našu Crkvu. Šesnaest knjiga objavljenih na hrvatskom isključivo su nadahnuće, poticaj i njegova zasluga, kazao je dr. Gjergji.
Susret je bio prigoda za razgovor o knjigama: Majka ljubavi (koju je osobito volio papa Ivan Pavao II.), Velikani XX. stoljeća (podnaslov: Ljubav koja ne umire), Pobjeda križa, Ljubav nije ljubljena, Glas šutnje, Pozvani na zajedništvo, zatim o trilogiji duhovne ostavštine Majke Terezije (Živjeti s Kristom, Ljubiti s Marijom, Svjedočiti s Crkvom) te o knjizi Svećenik – Kristov učenik. „Kao malo dijete u obitelji sam slušao o s. Tereziji koja je pošla u daleku Indiju i čini čudesa. Za mene je bila kao legenda, pobudila je moju znatiželju i pitao sam se zašto nije nama pomogla. Godine 1968., dok sam studirao u Rimu, osobno sam susreo Majku Tereziju. Prije toga cijelu sam noć više probdio nego spavao smišljajući što ću ju pitati. Razgovor je tako tekao da nisam imao priliku ni otvoriti torbu s pitanjima. Bio je to divan, dirljiv susret s puno dojmova o tome kako se ja maleni nalazim pred veličinom, sveticom. Odlučio sam, ako mi Bog pomogne, drugim ljudima posvjedočiti zašto je iz Skopja pošla u daleku Indiju. I od 1968. do 1997. godine, dvadeset i devet godina, nisam se od nje odvojio. Upoznavao sam ju iz blizine. Gdje god bi otvarala kuću misionarki ljubavi zvala bi me u pratnju… Šesnaest knjiga o Majci Tereziji prevedeno je na 35 jezika, ali nije to moja zasluga nego isključivo dar Božji i sv. Majke Terezije. Njezina je veličina u vjeri i ljubavi. Njezina sreća bila je u žrtvi, darivanju i ljubavi”, kazao je Gjergji te ispričao brojne detalje iz svetičina života i njegova boravka u Indiji, navevši primjer kada „zastaje dah u vjeri pri susretu s gubavcima koje je Majka Terezija grlila i u njima vidjela Krista” i kada ga je, nakon četverosatnog pohoda gubavcima, Majka Terezija u kapelici pitala kako mu se sviđa Isus iz četvrti gubavaca iz Grada radosti (udaljenom 18 km od Kolkate) gdje živi 35.000 gubavaca. „Diviti se Majci Tereziji je dobro, ali nije ništa, kao i govoriti da je velika i sveta, već je nešto slijediti ju duhom Kristovim! Ne treba doći u Indiju i Kolkatu tražiti Krista jer Krist je u tvojoj sredini. Premalo je ljubiti Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu i hraniti se njime, ako ga ne prepoznaš u bratu čovjeku. Ako Isusa ne prepoznaš u čovjeku, ne prepoznaješ ga ni u lomljenju kruha. Ljubav potiče da činimo što Bog traži od nas. Guba nije najteža bolest, najteža je bolest ne-ljubav, ne-briga, ne-pažnja. U crkvi smo blizu jedni drugima, a kada izađemo ostajemo anonimna bića, više se ne prepoznajemo. Sjetimo se kako je sreća Majke Terezije bila u žrtvi, darivanju i ljubavi”, istaknuo je Gjergji.
U razgovoru sa Šuljićem gost je govorio o Božjoj prisutnosti u vidljivim djelima ljubavi na Kosovu, konkretno „na proslavi izmirenja i života 1. svibnja 1990. godine na poljani blizu Dečana gdje se oprostilo 1275 krvnih slučajeva kada se pola milijuna ljudi okupilo bez medijskog pozivanja i bez ijednog policajca, izvan sustava, kada su ljudi došli proslaviti život, praštanje i mir, a 200 obitelji koje su bile u krvnoj osveti i svađi su se pomirile”. Bilo je riječi i o prvom kosovskom predsjedniku Ibrahimu Rugovi (zaslužnom za gradnju katedrale posvećene Majci Tereziji u Prištini, upamćenom po riječima ‘Katolička Crkva niknut će iz podzemlja’) te je Gjergji zaključio: „Božje je djelo, čudo što je sve veći broj obraćenika s islama na kršćanstvo i sve više krštenih na Kosovu gdje danas živi više od 50.000 katolika”.
Udruga „Veronikin rubac” srdačno je pozdravila don Lusha Gjergija izvijestivši da su 2010. godine tijekom hodočašća Kosovu i Albaniji bili na blagoslovu katedrale u Prištini te prošle godine u Vatikanu na kanonizaciji Majke Terezije jer je sv. Majka Terezija zaštitnica te katoličke udruge deset godina.