Osijek: Treći biskupijski susret osoba s invaliditetom

Osijek, (IKA) – Treći biskupijski susret osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Đakovačke i Srijemske biskupije održan je u subotu 12. lipnja u osječkoj župi sv. Luke, čiji je župnik Ivan Jurić. Geslo susreta bilo je: “Da život imaju”. Nazočilo je oko pet stotina sudionika – osoba s invaliditetom, članova njihovih obitelji, animatora i suradnika, đakovački i srijemski biskup Marin Srakić, pomoćni biskup Đuro Hranić te gosti iz Zagrebačke nadbiskupije predvođeni Dragutinom Goričanecom, župnikom župe Vrhovac. Susret je započeo koncelebriranim euharistijskim slavljem koje je predvodio biskup Srakić. Prevoditeljica na znakovni govor omogućila je i osobama oštećena sluha da aktivno sudjeluju u euharistiji. Biskup je u homiliji govorio o Kristu, Dobrom pastiru. Biskup je istaknuo kako mu je bila želja da se susretne i upozna osobe s invaliditetom koje su došle na susret. Zahvalio je također svim društvenim organizacijama za njihovo zauzimanje i brigu za ovu populaciju. Na koncu slavlja izrazio je želju da se ovakvo crkveno zauzimanje za osobe s invaliditetom proširi iz Đakovačke i Srijemske i Zagrebačke nadbiskupije na cijelu Hrvatsku. Nakon euharistijskoga slavlja roditelji koji su mogli prepustiti svoju djecu brizi animatora u župnoj dvorani ostali su u crkvi. Kata Spaić, socijalna radnica iz Županje, izvijestila ih je o izradi Prijedloga za poboljšanje statusa osoba s invaliditetom u kojoj je i sama sudjelovala. Na Drugom biskupijskom susretu održanom 18. listopada 2003. u Slavonskom Brodu, sudionici su potaknuli Biskupijsko povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom da u suradnji sa stručnjacima toga područja, izradi prijedloge kako bi se poboljšao položaj osoba s invaliditetom. Prijedlozima se želi prije svega potaknuti bolje materijalno osiguravanje osoba s invaliditetom, polučiti promjene koje bi omogućile svrsishodnije osposobljavanje, a time i njihovo zapošljavanje, omogućiti bolju informiranost roditelja o pravima njihove djece, centralizaciju podataka za potrebe svih tijela vještačenja koja omogućuju ostvarivanje prava osobama s invaliditetom i ostalo.

Prvo predavanje održala je Edit Lemal, profesorica defektologije, djelatnica Centra za odgoj i obrazovanje “Ivan Štark” u Osijeku. Govorila je o važnosti obitelji kao prvog promicatelja sposobnosti djeteta s teškoćama u razvoju. Kako bi se podigla kvaliteta života ove djece nije dovoljan samo organiziran i kvalitetan rad stručnjaka u odgojno-obrazovnim i rehabilitacijskim ustanovama. Aktivno sudjelovanje roditelja u planiranju i realizaciji procesa rehabilitacije i integracije njihove djece u društvo nije ništa manje važno. Premda nas okružuju osobe s invaliditetom, njihovo psihofizičko stanje roditeljima je najčešće manje zlo od teškoća izazvanih kulturološkim i sociološkim čimbenicima (neprihvaćenost u lokalnoj sredini). Roditelji se u takvoj situaciji mogu pomiriti s trenutačnim stanjem, izolirati i osloniti na vlastite snage. Premda je ovakav izbor u početku lakši, vodi cijelu obitelj u depresivno stanje s lošim interakcijskim odnosima, a u središtu je nesamostalno i nesretno dijete. Druga mogućnost je u suradničkom odnosu sa stručnjacima koji mogu pomoći u prepoznavanju teškoća djeteta, u osvješćivanju i razumijevanju njegovih potreba, poticanju i promicanju razvoja svih njegovih sposobnosti i pružanju podrške djetetu u njegovu samorazvoju. Premda svaki roditelj može kao pojedinac puno postići, puno bolje rezultate polučuje udruživanjem roditelja u različite udruge roditelja koje imaju cilj mijenjanja predrasuda u okolini. Roditelji, u pravilu, cijeli životni vijek trebaju biti prvi u podršci svojoj djeci. Marija Krivić, teologinja, voditeljica zajednice “Molitva i riječ” u Osijeku, održala je drugo predavanje na temu “Nada protiv svake nade”. Njezin govor bio je predavanje, osobno svjedočenje i meditacija. Pokušala je svojim nadahnutim govorom pomoći roditeljima da nađu odgovor na pitanje odakle crpsti snagu, pomoći im da postanu ljudi nade.

Za roditelje je uslijedio rad u skupinama. Nakon kratkog predstavljanja i međusobnog upoznavanja u skupini, razmišljali su o važnosti vjere u njihovu svakidašnjem životu i u prebrođivanju strepnji zbog neizvjesne budućnosti njihove djece. Izmjenjivali su međusobna iskustva o povezanosti sa župom i osjetljivosti župljana za njihove potrebe. Mogli su također i sugerirati poželjne promjene i ponude u župi i na biskupijskoj razini. Raspravljali su i o potrebi njihova zauzimanja za uključivanje svoje djece u društvo i razmišljali o načinima na koje mogu to ostvariti.

Dok su roditelji sudjelovali na predavanjima i u skupinama razmjenjivali iskustva i poticali jedni druge, za njihovu djecu bio je priređen program u župnoj dvorani. Program je vodila Elizabeta Panić. Nastupili su članovi kluba “Plamena ptica” iz Osijeka s recitacijama i pjesmama i učenici Centra za odgoj i obrazovanje “Ivan Štark” iz Osijeka sa spletom slavonskih pjesama i plesova te s nekoliko popularnih pjesama. Članovi udruge “Bubamara” iz Vinkovaca izveli su igrokaz o dobrom Samaritancu i nekoliko recitacija. Zbor mladih iz župe sv. Luke koja je bila domaćin susreta razveselili su nazočne izborom i izvedbom popularnih i duhovnih pjesama. Članovi kluba “Golubovi” iz Županje uz recitacije su i zapjevali, a zajednica Vjera i svjetlo iz Belišća nastupila je s igrokazom o napuklom vrču. Na kraju su se predstavili članovi zajednice Vjera i svjetlo iz Đakova sa spletom slavonskih pjesama. Nakon zajedničkog objeda s nogu, sudionici su autobusima i osobnim prijevozom krenuli u središte Osijeka, u Hrvatsko narodno kazalište gdje su pogledali kazališnu predstavu “Mali dimnjačar”. Većina sudionika, premda već pomalo umorni, produžili su u osječki zoološki vrt odakle su se nakon duže šetnje i razgledavanja, u kasnim popodnevnim satima uputili svojim kućama.