Susret je organizirao prof. Vuković u okviru programa Đakonske pastoralne godine na kojoj je jedan od predavača, s ciljem upoznavanja đakona s djelovanjem pastorala studenata, aktivnostima i susretima koji postoje unutar istoga te iskustvu rada s mladima.

U prvom dijelu susreta kapelani su đakonima kratko pojasnili program rada sa studentima i mladima te ih upoznali s različitim vidovima studentskog pastorala. Također su iznijeli neka svoja iskustva i dali smjernice đakonima vezano uz izazove u radu s mladima i u župama te ih ohrabrili da nikad ne izgube temelj, a to je susret s Gospodinom u osobnoj molitvi te euharistija. Uputili su ih da budu spremni i voljni raditi i s malom grupom koju imaju jer je svaka osoba ponaosob važna i potrebita Boga.

U drugom dijelu đakoni su se upoznali s organizacijom susreta koji se redovito održavaju, te na koji način na njima djeluju pojedine grupe-timovi mladih: medijski tim, volonteri, ministranti, bend i čuvari kapelice, o čemu su im progovorili članovi nekih od timova. Također, predstavljen im je nastanak ideje, sadržaja i pastoralne koristi nedavno izašle mobilne aplikacije Duhos. Sami studenti su istaknuli i hodočašće u Aljmaš kao priliku dubljeg susreta s Gospodinom i međusobnim boljim upoznavanjem, te važnost brucošijade koja se organizira već 2 godine, a nakon koje mnogi nastave dolaziti i uključivati se u same timove.

Đakoni su zatim iznijeli neka promišljanja o budućem radu na župama te pitanjima koja ih zaokupljaju. Po završetku susreta uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio vlč. Žigman uz koncelebraciju vlč. Vukovića te posluživanje trojice đakona. Vlč. Žigman je u propovijedi, oslanjajući se na dnevni evanđeoski ulomak, progovorio o snazi malog zrna gorušice koje, iako manje i od makova zrna, kasnije donosi velike plodove. „Mi se često obeshrabrimo kada se toliko potrudimo oko nečega što radimo ili želimo na sebi nešto promijeniti, a onda kao da se ništa ne događa, ništa se naizgled ne mijenja i ne vidimo odmah plod tog svog truda. No Bog strpljivo radi s nama i kad mu dopustimo on nas polako i strpljivo oblikuje i mijenja, dopušta razne situacije kako bi shvatili da on to sve vodi, da nas ljubi i u konačnici da prepoznaje naš trud“, rekao je vlč. Žigman. Zatim je spomenuo i prispodobu o kvascu: „Jako malo kvasca potrebno je da ukvasa cijeli kruh. Tako i Bog i onaj naš mali trud koji činimo s ljubavlju blagoslivlja i nagrađuje, ali ne možda odmah.“

Vlč. Iljazović potom je posvjedočio o svom pozivu, a nakon mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje koje su predvodili đakoni Erk i Diklić, uz promišljanje o važnosti iskrene molitve koja dolazi iz srca, na temelju evanđeoskog ulomka o farizeju i cariniku.