Osijek, (IKA) – Župljani osječke župe Uzvišenja sv. Križa u zajedništvu s brojnim vjernicima iz susjednih župa svake godine proslavljaju svetkovinu Presvetog Srca Isusova večernjim misnim slavljem, izvan župne crkve, uz istoimenu kapelicu. Ovogodišnje središnje slavlje 7. lipnja uz kapelicu svečaricu bilo je posebnije jer je misu predvodio vlč. Ivica Rebić, ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, Caritasa osječkih dekanata i Vikarijata Osijek, koji ove godine slavi srebrni jubilej svećeništva. Misu je suslavio Pavo Vukovac, a pjevanje predvodio župni zbor uz ravnanje i sviranje s. Evice Sočković.
Propovjednik je istaknuo kako nam danas treba govora srca, rekavši: “Ne sramite se govoriti srcem, radosno, kao djeca. Ona su primjer da se naučimo govoriti srcem. Iz našega srca neka poteku rijeke radosti i optimizma jer to nam treba”. Duhovni i emotivni ugođaj prigodnim recitiranjem, uoči i na kraju mise, priredilo je dvadesetak djece uz vodstvo župljanke Blanke Bagarić čiji je literarni nastup oduševio Rebića, posebice dio u kojemu najmlađi župljani zahvaljuju Bogu za svoje svećenike i redovnice. “Njegujte dobar običaj molitve uz kapelicu. I govor srca koji sam slušao od vas. Kažu da je govor srca najmudriji govor, govor ljubavi… Nakon pljuska, uoči mise, zasjalo je sunce. Djeco, je li zasjalo zbog vas ili zbog mene? Rekao bih, zbog oboje. Dvadeset i pet godina moje mlade mise počeo sam slaviti ovdje kod vas, uz kapelicu i sunce. Bog je velik, pobrinuo se za nas i neka vas sve čuva i blagoslovi”, rekao je naposljetku Rebić praćen čestitkama u dugotrajnom pljesku i darivanjem cvijeća. Slavlju je pribivala i Retfalčanka 84-godišnja Hermina Lanz koja je napisala uvodni slavljenički i zahvalni recital i obitelj Đukić zaslužna za svečano uređenje prostora euharistijskoga slavlja i očuvanje slavljeničke tradicije začete 1936. godine kada je zavjetna kapelica u liporedu podignuta uz tekst: “Na čast i slavu Presvetog Srca Isusova da nas sačuva od svakog zla – podižemo ovu kapelicu”. Nakon Domovinskoga rata kapelicu (u Psunjskoj ulici kod križanja s Čvrsničkom ulicom) Retfalčani su obnovili 1995. godine i prolaznici pred njom rado zastaju u molitvi.